¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Ako se ikad zaljubiš u mene, nećemo ići u kafiće prepunjenje ljudima, voditi ću te na mjesta, gdje svira prava muzika,
slušati ćemo Galiju, Bijelo dugme, Ekaterinu veliku, voditi ću te u sve moguće pivnice našeg grada, uživati ćemo u onom što nam je na dlanu i vrištati iz sveg glasa "eh što me nisi manje voljela".
Ako se ikad zaljubiš u mene, eto tek onako slučajno, voditi ću te na vrh zgrade, gdje i sama tako silno želim dospjeti, ležati ćemo, promatrajući nebo, dok ću ti ja čitati sve riječi koje sam ti ikad posvetila, obasuti ću te vječnošću, zarobiti ću te u svoje riječi i učiniti besmrtnim.
Ako se ikad zaljubiš u mene, plesati ćemo na sred ulica, obasipati ću te radošću u kasnim satima, nasmijavati na tisuću načina.
Ako se ikad zaljubiš u mene, bježati ćemo od grada i penjati na brda koja nas okružuju, i vikati ćemo naša imena, vikati ću iz sveg glasa "volim te", a ti ćeš osluškivati eho mog glasa.
Oh, voljeti ću te toliko jako da ti poslije mene ničija ljubav neće biti dovoljna.
Voditi ću te u muzuje, galerije, teatre, kina i poljubiti te na svakom od tih mjesta, tek onako da te svaki povratak na ta mjesta sjeća na mene.
Ako se ikad zaljubiš u mene glumiti ćemo likove iz tvojih, mojih omiljenih knjiga, filmova u nepoznatim gradovima.
Ako se ikad zaljubiš u mene, biti ću tu iza ponoći da osluškujem tvoje najdublje misli, biti ću tu da slušam kako voliš glumiti sveca, kako vjeruješ u prošli život, ali bojiš se smrti.
Ako se slučajno zaljubiš u mene očekuj da radimo sve neuobičajene stvari, jer želim da te pamtim po mnogo više stvari od lažnih osmijeha za instagram fotografiju.
*inspiraciju da napišem ovo sam pronašla čitajući kratki tekst na Tumblru*
