Samim
vezivanjem za
ovog čovjeka satkanog
od beskonačnih lutanja,
vezao si
čvrsti čvor oko srca svoga
i osudio se
na propast ranu.
Stavio si dušu svoju
u ruke moje,
koje sve što
pod njih dođe
poput stakla lome.
Ali tebe
ipak nisam slomila,
poput vode sam te
među dlanovima
držala
i nakon nekog vremena
dopustila sam da isklizneš
u more beskraja.
A ti
vraćao si se,
svraćao na mjesta stara,
nadajući se
da ću te opet primiti u
ruke svoje,
dok sam ja poput
ptice lutala u beskrajne zore.
I eto,
na kraju si uspio
da slomiš sam sebe,
dok sam ja od tolike
želje da ne pripadam
nikome
pripala okovima noći ove.
