Psovao si Petrarku
i proklinjao dan kada si
me upoznao,
nazivao si ga luđakom
svjetskih razmjera,
a mene budalom još većom
jer sam bila u stanju
da te veličam
riječima još onog
dana kad
si ismijavao vrijeme
i klevetao sate
odlazeći od mene,
a vraćajući se svaki put
kako bi ostao minut duže.
I sve tvoje riječi
postale su paradoks
i nebuloze
te noći,
kad si me poljubio,
tiho izgovarajući
"Tačno tamo gdje
Budim ljubi
Peštu" kroz tihi
smijeh,
i poneki uzdah
olakšanja s
moje strane.
Sve što si dotad
izgovorio postalo je
tako daleko i sve
etikete koje si na
ljubav lijepio
pogubio si te noći
samo jednim činom.
Tu noć je Zemlja
obišla puni krug
i na svijet donijela
novog čovjeka.
Insana koji je
po prvi put
ispisao poeziju
na tuđim usnama,
vrijedniju od tisuću
Kanconijera.
Tu noć na svijet
je stigao dječak
koji je bio spreman
prokleti i opsovati sebe
i postati sve ono čemu
se
podsmijehivao,
"šupljoglavi" pjesnik
koji bi bi dušu za ljubav prodao.
I postao si,
sve čemu se nisi nadao,
ali nisi dušu ni u pola
kao ja prodao.
