bubamara

132 29 20
                                    

"svaku noć mi se provlačiš po snovima. ", rekao sam ti tiho tog popodneva dok smo ležali među maslačcima,

na dlanu si držala sićušno stvorenje,
a promatrala si ga sa divljenjem,

to sam volio kod tebe,
sitnice si posmatrala sa posebnim sjajem u očima,

"smeta ti to?", upitala si ni ne pogledavši me, ali nasmijala si se pa skoro i neprimjetno,

ali tako mi svega, ja sam primjećivao svaku promjenu na tvom divnom licu,

"zapravo ne, nimalo."

"zar ti ne dosadi svaku noć sanjati jednu te istu osobu?", upitala si me, napokon svoj pogled usmjeravajući prema meni,

volio sam način na koji si me gledala,

oči su ti u doticaju sa suncem poprimale svijetliju boju u krajnjim dijelovima,

bile su za nijansu svjetlije, posebne,

"kada bih ti rekao da mi sanjati jednu te istu osobu, pod uvjetom da si to ti, nikad neće dosaditi, da li bi mi povjerovala? "

otvorila si usne kako bi nešto izgovorila, ali u trenutku kada se bubamara sa tvojih dlanova premjestila na moja prsa, udahnula si zrak i samo nijemo odmahnula glavom,

"pa onda mi vjeruj, jer mi ti nikad nećeš dosaditi.'',

ignorisala si moje riječi,

ništa mi ne odgovorivši, samo si me dražesno pogledala i promjenila temu,

"znaš što sam pokušavala sa tom bubamarom, Oskar?",

"ne znam, reci mi.",

polako si se uspravila, te namjestila u turski sjed, promatrajući me nekako drugačije,

"Oskar, kada sam bila mala, mama mi je često govorila da stavim bubamaru  na dlan", zastala si na sekund, te ponovo nastavila da mi pričaš, "i pravac u kojem ona raširi svoja krila,te poleti govori mi gdje je moja srodna duša", tiho si izustila posljednje riječi,

i ja sam se samo nasmijao, shvatajući o čemu mi pričaš,

bubamara je odletjela u mom pravcu, sletjela je na mene,

ja bih trebao biti tvoja srodna duša,

tvoja dječija uvjerenja bila su čudna, a u isto vrijeme neopisivo simpatična,

i žao mi je što to tad nisam shvatio, što ti nisam dao znak da ja jesam tvoja srodna duša,

nisam trebao šutjeti i u čudu te gledati,

jer te nakon tog dana više nikad nisam vidio,

a tako prokleto sam želio, da ti bar samo kažem

da je tvoja bubamara imala pravo.

VječnostWhere stories live. Discover now