Nakon svega
ono što mi je ostalo
jeste ovo malo
čovjeka
skrivenog
pod okriljem
nebeskog svoda.
Sve ostalo je
nestalo,
odlutalo na daleki jug
sa jatom svojih ptica
ili se sa prvim
valom zagubilo
u škrinji
stranog mora.
Ostao mi je samo
ovaj čovjek sa dušom
svojom
što mi dlan šara
i doziva prošla,
nepoznata vremena.
Ali čak ni taj
čovjek ne shvata
boli ove
što kosti
lome moje,
što mi dušu
poput platna
u tamno boje.
Ali jedino
čovjeku ovom
sa dušom od
mramora popločanom
praštam
grijehe krupne,
jer nakon svega
taj se čovjek imenom
mojim zove.
