Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
" Indigo, želim svojim riječima da te dotaknem u srž, da ispreplićeš prste, jer ne znaš što bi radio od nervoze koju ti moje riječi stvaraju, želim da te zahvati nalet emocija, knedla u grlu i želim da u tim trenutcima shvatiš da si me ipak volio, možda ne onim entuzijazmom kojim sam ja tebe voljela, ali želim da shvatiš da ti je sve u vezi mene nešto značilo.
Možda nikada nisi ni pomislio koliko čovjek zapravo umije da žrtvuje, da voli. Vjerovatno nikada nisi shvatio da čovjek zapravo može da dohvati zvijezde, da ih dotakne i miluje, nekom pokloni na dlanu. Vjerovatno nisi ni bio svjestan da si ti za mene bio sačinjen od zvijezda i samim dodirom tvog lica, ja sam dodirnula najsjajnije zvijezde kosmosa.
– Aurora. "
odlučih da ovo pismo(jedno i jedino) koje sam uspjela napisati od 11 pisama za Indigo ubaciti u Vječnost, jer ne planiram nastaviti sa pisanjem preostalih 10 pisama.
