Svaki put kada
pogledam more i
te talase,
vidim tvoje kovrče
prosute niz tijelo moje,
i svaki put
u zalasku sunca
pronalazim tvoje oči,
toliko tople
da mi se misli tope
od svakog pogleda
i stapaju sa ponorima
tvojih misli.
Od povjetarca
mi se učini
tvoj dodir
pa zastanem tražeći
te u magli,
a jedino što vidim
je obris tvoga lika
kako iznova i iznova
odlazi od mene .
Pa psujem gromove,
pljujem kiše
i
proklinjem njen glas
i njene usne,
jer u svemu vidim tebe,
a ti,
ti mila, već odavno ne misliš na mene.