Justice (Red Angel)

Peti dio/ He's not that bad

R.A. je žurnim koracima koračala do svoje sobe u kojoj su je čekali Garry i Hannah. Ostale Ferije i Ferijumi su trčali oko nje i već su počeli sa pripremama. Koje ulizice, ne vjerujem. Deset je sati navečer, a oni spremaju dvorac za doček. Razmišljala je R.A. dok je posmatrala taj „cirkus“. Niko u dvorcu nema stav, nema svoje JA. Svi se pokušavaju što više umiliti Furijama jer misle kako će ih one zapaziti i podariti im neke bolje moći ili možda bolji položaj.

Napokon je došla ispred vrata svoje sobe koja su se otvorila sama nakon što su prepoznali njeno prisustvo. Situacija koju je zatekla u sobi joj je izmamila osmijeh na lice. Garry i Hannah su se škakljali na njenom krevetu, a svuda po sobi bile su razbacane stvari sa polica i jastuci.

- Kako lijepo od vas što ste zabrinuti za mene. – R.A. je zvučala ozbiljno i razočarano, ali se zapravo samo malo šalila sa svojim prijateljima.

Kada su čuli njen glas, automatski su podigli glave i uputili nevine poglede, ispunjene krivicom prema njoj.

- Sam, žao nam je, ali Garry je kriv, počeo me je golicati, a ja sam se pokušavala izvući pa sam napravila mali nered u sboi, stvarno oprosti. – Hannah je žalosno gledala u R.A. kojoj je samo još jedna sekundica trebala da se počne smijati. Garry je to očito primijetio pa  se malo nasmiješio.

- Ne troši vrijeme na to seko, vidiš da se i ona smije. – Garry je obratio Hanni koja je začuđeno gledala u sretno lice R.A.

- O moj Bože, pa...pa ona se smije! – Hannah je imitirala iznenađenu osobu i glasno uskliknula tako neobičnu pojavu za R.A. Pravila se da je na ivici nesvijesti te se srušila na krevet sa jednom rukom preko čela. R.A. se samo još glasnije i veselije smijala i nije primijetila kako ju Garry gleda.

Gledao ju je sa puno prijeteljske ljubavi i vidno ponosan na svoju prijateljicu. Oh Bože, urnebesna je!  Pročitao je misao iz R.A.-eine glave i samo se još šire osmijehnuo. Njegovo srce bilo je ispunjeno toplotom i neizmjernom srećom. Nikada je nije čuo kako se smije, tako slatko, kao malena vjeverica.

- Dajte ljudi dosta je ovog, idemo spavati. – R.A. je progovorila nakon srčanog i glasnog smijanja. Umor ju je u potpunosti savladao. Nije ni primijetila da jedva drži oči otvorene.

- U pravu je, imamo mnogo posla sutra. Trebali bi se odmoriti. – Garry se odmah složio sa R.A. uz klimanje glave.

- Da, ali ne prije nego što vratite sve kako je bilo. – R.A. ih je upozorila sa prstom u zraku. Soba joj je izgledala kao da je tornado prošao kroz nju.

- Nema problema, amigi. – Hannah  se pravila važna i namignula R.A. Podigla je ruke u zrak i izgovorila translatio. Sve u sebi počelo se pomjerati i letjeti kako se vraćalo na prvobitno mjesto. R.A. je gledala zadivljeno u Hannu koja je izvodila najnevjerovatniju čaroliju ikad.

- Nevjerovatno, nevjerovatno... – R.A. je na glas ponavljala jednu te istu riječ dok se Hannah samo ponosno smješkala. R.A. možda jeste bila najmoćnija Ferija u čitavom univerzumu, ali Hannah je ta koja je svoj posao činila sa velikom srčanošću i uživanjem. Ona je trebala biti na mjestu Furija, a ne one tri kokoši. Za R.A. biti Ferija jeste predstavljalo neku vrstu zadovoljstva, ali ne na način na koji je to vidjela Hannah. R.A. je to smatrala velikom povlasticom, izvorom moći bogatstva, a Hannah je u tome vidjela način da pomogne ljudima, da bude posebna i ponosna na sebe.

- Znam da je nevjerovatno, ne moraš mi to govoriti. – Hannah se i dalje pravila važnom dok je posljednja stvar (mala figurica koja se nalazila na ormariću pored kreveta) dolazila na svoje mjesto.

R.A. se grleno nasmijala i bacila se na svoj krevet.

- Sada idite iz moje sobe da se mogu pošteno odmoriti. Sutra nam dolaze važni gosti. – izgovarajući posljendju rečenicu imitirala je Chantalin glas. Garry i Hannah su se nasmijali i uputili se ka vratima.