Justice (Red Angel)

Deveti dio/ Secrets

 Čudno je to kako se stvari u životu pinekad riješe same od sebe. Od nečega strepite, strahujete kako ćete proći kroz neku situaciju najmanje bolno i izvući najtanji kraj i baš kada pomislite da se vaš kraj bliži, da se nesreća kreće oko vas i vreba vas kao mačka koja čeka da vas ogrebe i najmanji problem nestane kao kada pucnute prstima. Odšlapa daleko od vas puštajući vas na miru da uživate u novonastaloj euforičnosti.

No, barem mi tako mislimo.

R.A. nije mogla vjerovati koliko joj se sudbina nasmiješila. Sreća ju je poslužila i više nego što je dovoljno. Umjesto da ona traži grešnika, on je pronašao nju. Tako neočekivano, tako nevjerovatno prelijepo, tako iznenada da ju je skoro zaboljelo što će ga sresti na ulici, a on se neće sjećati njezinog lica i pokreta ruke kojim je pokušala pomilovati Kalepsija. Sjedila je u skrivenoj prostoriji dugo nakon što je mladića izvela van ispred dvorca. Imala je puno informacija koje je trebala priopćiti trima vješticama, no i mnogo, mnogo pitanja. Naslonjena na tijelo velike životinje, razmišljala je naglas.

- Zašto su to krile od mene, ha dečko? – na svaki njezin pokret i zvuk glasa, Kalepsi iza nje migoljio bi se i proizvodio umiljate zvuke, gotovo kao da je želio nešto reći, pokazati razumijevanje za zbunjenu Feriju. Njegova glatka, sluzava koža milovala je R.A.-ina otkrivena ramena. Godila joj je hladnoća velike, crvene zmije, opuštala je njene zategnute mišiće od silnog naprezanja i početnog straha. Zaokrenula se tako da je bočnom stranom svog tijela dodirivala crvenu kožu.

- Šta to čuvaš ovdje? Šta je to toliko važno da je potrebno ovako veliko stvorenje kao što si ti da ga čuva od provalnika kakav je onaj nespretnik? – govorila je tiho bojavši se da će uplašiti Kalepsija naglim pokretima ili visokim tonom glasa. Nije željela prolaziti još jedan napad bijesa jadne, zatočene životinje. Kao da je čuo njezine misli, Kalepsi je zacvilio, gotovo kao pas ostavljen sam na svijetu, bez ljubavi i njege. Okrenuo je svoju orlovsku glavu prema sićušnoj R.A. i kljunom ju pomilovao po obrazu. Gesta je toliko rastopila R.A.-ino srce da su joj se oči napunile suzama. Pružila je svoju naizgled premalu i krhku ruku prema njemu pomilovavši ga po glavi.

- Raspitaću se o tebi maleni. Jadniče, koliko si dugo zatočen ovdje, sam i usamljen. Ali, nećeš to više biti, obećavam. Dolazit ću svakoga dana ovdje i praviti ti društvo. Bez obzira na vjerovatne zabrane. – odlučnost je na trenutak zavladala R.A. te se ona podiglana noge sa namjerom da ode u ured triju Furija.

- Odmah se vraćam. – posljednji put je položila dlan na glatku kožu Kalepsija i krenula do razavaljenih vrata. Bacila je pogled iza sebe i vidjela kako je stvorenje gleda. Pratio je pogledom njene kretenj sve dok nije nestala putpuno iza vrata.

R.A.-ina odlučnost brzo je prerasla u gađenje, zlovolju i bijes. Gađenje što su jadnu životinju ostavili dolje samu, ko zna koliko dugo; zlovolju jer jednostavno se nije željela suočiti sa vješticama i bijes jer joj nisu ništa govorili o skrivenom podrumu. Raščupana kosa joj je vijorila oko ramena dok je brzim korako grabila hodnik.

- Proklete nakaze! Kako mogu? – iznervirano je govorila u prazan hodnik koji je vijugao i vodio do Ureda. No, na pola puta sudarila se sa dvoje ljudi koje nikada ne bi očekivala vidjeti u ovo doba noći.

- Hannah? Zayn? – zbunjeno je gledala u dvoje mladih ljudi, ali njezina zbunjenost i iznenađonst prerasla je vrhunac kada je ugledala njihove spojene ruke. Kada su primijetili njezin pogled, zapravo, kada je Hannah primijetila njezin pogled, brzo je pustil Zaynovu ruku i krenula objašnjavati.

- Sam, ovo...on i ja...mislim, to...to je...

- Ne, ne, uredu je Hannah. Ne moraš ništa objašnjavati. Samo, mogla si naći nekoga prikladnijeg za noćne aktivnosti. – odmjeravala je Zayna sasvim besramno s gađenjem i uspjela je primijetiti bijesno stiskanje šake.