Maybe I Love you | h.s.

7 | sister

Monica

Sklupčana sjedim na svojem krevetu, a pogled mi je zamrznut na dvorište koje vidim kroz veliki prozor. Pored ogromnog stabla su dvije ljuljačke, prije nego moj mozak odmah počne razmišljati o Harryu, ja ga spriječim i naglo ustanem sa kreveta te napustim sobu.

Nazvala sam Reminnu i odlučila prošetati s njom, Harry se ne vajlja već dva dana, a mene ova samoća ubija.

Obula sam svoje Adidas tenisice, uzela traper jaknu i otišla iz kuće. Otišla sam do mjesta gdje smo se nas dvije oduvijek nalazile - u parku.

'Remi!' Viknem čim je ugledan te joj trčim u zagrljaj. Remina je posebna osoba u mojemu životu, puno mi znaći. Zagrlim djevojku crne kose i veselog osmijeha. 

Dugo smo se zadržale vani, ali s njom mi je vrijeme brzo prošlo, ponosno mogu reći da nisam razmišljala o Harryu. Sve dok se nisam morala vratiti doma, a to uključuje prolazak pored njegove kuće. Ne znam ni je li još uopće tu, možda je već u Londonu.

Ubrzala sam korak, ali onda zastanem kada na ulasku u ulicu ugledan njega, ali nije sam, Taylor je s njim.

'Prokletsvo!' Promrmljam si u bradu. 'Sada nema povratka, moraš tuda proći Monica.' Kažem sama sebi te duboko uzdahnem nastavljajući hodati normalnim korakom.

'Monii!' Čujem Harryev glas, a onda njezin smijeh. Nervozno mu mahnem, ali on me pozove. Okej, ništa se neće dogoditi, doći ću tamo, on će me upoznati sa svojom dragom, a onda ću otići. Jednostavno.

'Moni!' Ponovno izgovara moj nadimak i povuće me u ogroman zagrljaj kada im se napokon približim. Snažno ga zagrlim i shvatim koliko mi je nedostajao. Harry me ne pušta iz zagrljaja, situacija je možda malo neugodna, ali ne za nas već za Taylor.

'Ja sam Taylor, Harryeva cura.' Zakašlja se, te se pustim iz njegova zagrljaja. Pogledam je u oči, 'Monica.' Pokušam biti ljubazna iako me potpuno naživciralo to što je rekla da je njegova cura, znam to i nema potrebe da mi to nabija na nos.

Pogled mi bježi na Harrya. Kvragu! Zgodan je. Lagano se nasmijem.

'Pričao sam ti o njoj, Moni mi je najbolja prijateljica od kada znam za sebe.' Pogleda nju, a onda mene. 'Poput sestre mi je.' Doda, a onda u meni slomi i najmanju nadu. Sestra?!

Lagano kimnem glavom. Harry slomio si me, a da toga nisi ni svjestan.

'Moram ići, čeka me zadaća.' Izgovaram ne definiranom bojom glasa. Pogledam njega, te se okrenem i samo odem.

'Sretno sa zadaćom!' Iza sebe čujem njezin glupi glas, samo prekrenem očima.

______________________________________________

Kako se vama čini ova pričaa? :) xx