Maybe I Love you | h.s.

13 | song

Harry

Tako je vesela. Drago mi je da sam je usrećio, od malena je željela posjetiti London, a ja sam joj obećao da ću je odvesti. Monica zaslužuje puno više, cijeli svijet...

Gledam njezine smeđe oči i osjećam da se gubim u njima. Mislim da je sve ovo krivo, ali krivo je uvijek bolje. Zabranjena ljubav je uvijek jača. Znam da je tu i Taylor, ali uz nju se ne osjećam sretno, ne ovako kao kad sam s Monicom. Nakon par dana provedenih u New Yorku sa Taylor, mislio sam da ima nešto između nas, ali povratakk u Holmes Chapel i ta mala djevojka predivne smeđe kose me vratila u stvarnost, minuta s njom i zaboravim sve u vezi s Taylor

Je li ovo ljubav?

Ne znam na koji način, ali volim tu djevojku ispred sebe više od ičega. Ona je jedina osoba ispred koje mogu biti ono što stvarno jesam, bez glume i pretvaranja. Jedina osoba koja zna kako ja dišem. Monica je najdivnija osoba koju poznajem. Sve bih napravio za nju.

Njezin osmijeh je tako velik i iskren. 'Hazza?' Pozove me. Hazza, oduvijek taj nadimak. Tek toliko nešto promrmljam kako bih joj dao znak da je slušam.

'Znaš sutra se vozimo London Eye-om.' Dok govori pogled mi pada na njezine punašne roze usne, a sljedeću pomisao u mojoj glavi pokušam zaboraviti. Kvragu Harry ti imaš curu! Ne znam. Jednostvno ne znam, izgubljen sam.

'Hej slušaš me?' Monica me prodrma. 'Da, da..' kažem joj i nasmiješim se.

Okrenem se i ugledam ogroman krevet. 'Hazza ti spavaš na podu!' Okrene se za mnom, a onda se zatrči i baci na krevet.

'Molim?' Nasmijem se i priđem joj te legnem pored nje. 'Da.' Ponovi i ispazi mi jezik.

'To baš nije fer.' Pobunim se. 'Ma jelda? Što bi ti rekla Taylor?' Pogleda me, a njezin osmijeh nestane, kao i moj. Ahh Taylor.

'Pa što? Samo ćemo spavati na krevetu.' zbunjeno je pogledam. 'Šalim se budalice. Ne bih dopustila da spavaš na podu.' Nasmije se.

'Hvala Harry.' ustala je s kreveta i ponovno zahvalila. Nastane ugodna tišina. Ustao sam za njom te joj prišao, uzmem njezinu ruku, 'Naljutit ću se ako se još jednom zahvališ.' ona se samo nasloni na mene, a ja je zagrlim. Fino miriše. Kokos i vanilija.

'Želim ti nešto pokazati!' Izdvoji se iz zagrljaja te se okrene po sobi tražeći nešto. Uzela je torbu i počela kopati po njoj. Iz torbe je izvadila neku bilježnicu te se vratila k meni. Ponovno sjednemo na jednu stranu kreveta.

'Umm ovo sam ja napisala, ne znam.. ali htjela bih da vidiš ipak si ti najbolji u pisanju pjesama.' Monica je napisala pjesmu?

'Napisala si pjesmu?' Iznenađeno je pitam i jedva čekam vidjeti. Kimne glavim i vidim nesigurnost u njezinim očima. 'Mogu vidjeti?' skupi usne i pruži mi bilježnicu, ruka joj zadrhti.

Zagledam se u njezine oči. 'Hajde pogledaj...' ona odmakne pogled.

Otvorim bilježnicu te njezinim lijepim rukopisom vidim na sredini stranice velikim slovima napisano STEAL MY BOY. Podignem obrvu. 'Nije o ni jednom dečku, samo mi je palo na pamet...' odmah se brani.

Dok čitam stihove imam osmijeh na licu kojeg je ne moguće sakriti. Moja Monica je stvarno napisala ovo. Ponosan sam na nju. Pjesma je jako slatka.

'Ne želim pitati od kuda inspiracija...' Pogleda me, 'Ni nemoj.' kaže mi odmah. 'Savršeno je Moni. Predivno.' nasmiješim se, a ona uzme bilježnicu natrag i gleda me s malenim osmijehom u kutu usana.

Na njezinom licu se pojavi osmijeh. 'Volio bih da stvari nisu tako komplicirane, volio bih da je sve jednostavno.' govorim joj i zamislim se.

Monica

'O čemu pričaš?' Tihim tonom ga pitam. Srce mi snažno lupa.

'Moni ja...' krene, a onda se krene naginjati prema meni. Na licu ima maleni nedefinirani osmijeh. Poželim ga upitati što pokušava, ali ne želim upropastiti trenutak. Harryeva ruka se nalazi na mojem obrazu. Ovo je tako prokleto krivo, ali tako dobro.

Njegov pogled je na mojim usnama.

Čela nam se sudare te osjetim njegov topao dah na usnama. 'Oprosti...' kažem i odmah ustajem s kreveta i otrčim prema kupaonici za koju ni ne znam gdje se nalazi.

______________________________________