Maybe I Love you | h.s.

40 | stop your crying baby

Mislim da će ovo biti jedan od tužnijih nastavaka, pripremite maramicee!  (jkjk) Također, ostavite mi usputne komentare, njih obožavam. 

Monica

'Predobro me znaš.' pokupila sam jastuke s poda i posložim ih natrag na krevet, a Harry naruči pizzu. Uzela sam mobitel i otišla na Twitter, pogledala sam što ima. Puno slika i videa koncerta, nekoliko fanova je objavilo sliku sa mnom. Bilo mi je skroz neobično da se netko želi slikati sa mnom. 

'Monica!' Harry ulazi u sobu, a ja ugasim mobitel i nekako uspijem maknutni svoj glupi smiješak s lica nakon što sam vidjela puno njegovih slika. 

'Što je tako smiješno?' pita me, oh ne. 'Ummm, vidjela sam slike slatkih mačića na twitteru.' snađem se i kažem, a on podigne obrvu. 'Mogu vidjeti?' 

Odmahnem glavom. 'Molim te...' primakne se meni i napravi puppy face. 'Hazza baš si budala, nema mačića, okej?' namršti se, 'Bile su tvoje slike.' kažem mu i odmah požalim. 

'Slatko!' kaže i stisne me uza sebe, 'nedostajat ćeš mi.' šapne mi na usne, bio je jako blizu meni, ne mogu se suzdržati tako da ga poljubim. Harry uzvraća poljupac, cijelim tijelom mi prođu trnci. 'I ti ćeš meni.' tiho kažem nakon poljupca. Ležali smo zagrljeni na krevetu, nisam se željela ni pomaknuti. 

'Sjećaš se pjesme koju si napisala?' pita me. Da, sjećam se, tog mi je dana rekao da me vodi u London. 'Kada smo došli u London, onda si mi ju pokazala.' kaže.  

/ flashback /

  'Želim ti nešto pokazati!' Izdvojila sam se iz zagljaja te krenula tražiti bilježnicu. Kada ju nađem, vratim se i sjednem pored njega. 

Umm ovo sam ja napisala, ne znam.. ali htjela bih da vidiš ipak si ti najbolji u pisanju pjesama.'  skupila sam hrabrosti da mu je pokažem. 

'Napisala si pjesmu?' Harry izgleda iznenađeno, nasmije se.  Nesigurno sam kimnula glavom. 'Mogu vidjeti?' pružim mu bilježnicu. Harry promatra mene, a ne pjesmu. 

 'Hajde pogledaj...' odmaknem pogled. 

Otvorio je bilježnicu, na sredini stranice je pisalo STEAL MY BOY, velikim slovima. 

Nije o ni jednom dečku, samo mi je palo na pamet...' odmah se obranim, nije pametno da misli da je pjesma o njemu. Čitao je pjesmu i na licu imao malen zagonetni smiješak. 

'Ne želim pitati od kuda inspiracija...' i bolje, stvarno nije potrebno da zna da mi je inspiracija on.  'savršeno je Moni. Predivno.' njegove riječi me oraspolože, s osmijehom mi vrati bilježnicu.

 'Volio bih da stvari nisu tako komplicirane, volio bih da je sve jednostavno.' 

/ end of flashback /

'Nikada neću znati na što si tada mislio kada si rekao da je sve komplicirano.' kažem mu. 'Ni ja neću znati zašto si pobjegla...' kaže mi, a ja se uspravim u sjedeći položaj i dalje držeći njegovu ruku.