Maybe I Love you | h.s.

4 | maths

Monica

Legla sam na krevet te uzela knjigu iz matematike, ostala mi je zadaća. Otvorim bilježnicu i krenem pisati jednadžbu, a onda čujem kucanje na balkonskim vratima. Odmah znam tko je to - Harry. Ne želim pričati s njime, ne sada. Znam da se ponašam djetinjasto, ali ne mogu si pomoći.

Nezadovoljno ustanem i krenem prema vratima. Duboko sam uzdahnula te mu otvorim. 'Ne smetam?' pita me, odmahnem glavom i odmaknem se za vratima te se vratim gdje sam i bila, Harry zatvori vrata i dođe pored mene. 

'Matematika?' ponovno me pita, i ostaje bez odgovora. Da Harry to je matematika.

'Trebaš pomoć?' nasmije se. Duboko uzdahnem i maknem pogled sa bilježnice na njega. Prvo što primjetim je kako mu kovrče padaju na čelo, ponovno. 'Monica, ljutiš se?'  ne ni malo.

'Ne, ništa se ne ljutim.' odgovorim mu. 'Zašto si onda takva?' 

'Kakva?' Na moje pitanje samo slegne ramenima, naravno. Uzeo je knjigu iz matematike u ruke i gledao taj glupi zadatak. 'Nedostaješ mi u školi.' riječi same izlete iz mene, a onda mi u glavu dolete sva sjećanja. 

/ flashback /

'Styles!' profesorica iz matematike vikne na Harrya nakon što nas uhvati kako pričamo i smijemo se. 'Ja sam kriva, oprostite neće se ponoviti.' kažem i udarim Harrya u nogu kako bi se smirio. 

'Kako ide ovo Hazza?' pitam ga, Harry je definitivno bolji u matematici od mene. Krene mi objašnjavati zadatak, a onda se profesorica izdere moje ime 'Monica! Ti ćeš nam riješiti ovaj zadatak.' lažno se nasmije gledajući prema meni. 

'Mogu ja? Molim vas.' Harry ju upita kako bi me spasio, ali bezuspješno, baš ja moram na ploču. 

/ end of flashback /

'I meni nedostaju ti dani.' njegove riječi me probude iz sjećanja. I istina je, Harry je jedini razlog zbog kojeg sam preživjela dan u školi, sada od kako ga nema sve je teže. Nikada neću zaboraviti one dane kada bismo zajedno išli u školu. 

'Zašto si došao Harry?' promijenim temu. 'Samo si onako otišla i mislio sam da sam rekao nešto krivo ili..' 

Zasutavim ga, 'Nisi rekao ništa krivo!' glasnije kažem. 'Moni znaš da ne bih mogao podnjeti da se ti ljutiš na mene.' gleda me. 

'Sve je uredu Hazza.' taj njegov nadimak, sada ga svi tako zovu, ali ja sam ta koja je počela. 'Ahh, daj mi da vidim taj zadatak, siguran sam da znam još nešto.' nasmije se i uzme olovku. 

_________________________________________