Monica
Prošlo je mjesec dana od našeg malenog putovanja u London. Harry je sada na turneji i prokleto mi nedostaje. Nedostaje mi moj najbolji prijatelj, moje sve. Nedostaje mi netko kome mogu prepričati svoj dan, netko tko će slušati moje gluposti i probleme.
Nedostaje mi Harry.
Sjedim za radnim stolom ispred knjige. Ovo je zadnji tjedan škole, ali i dalje ima za učenje. Sunčane me zrake pozivaju van i odvlače moje misli od škole i knjiga. Ustala sam i prošetala do kreveta, odmah pored njega nalaze se slike mene i Harrya iz Londona, moje slike sa prijateljicama, sve moje uspomene.
Priznajem da će mi nedostajati škola. Istina je da jedva čekam početi novi život izvan ovog malenog mjesta, ali srednja škola je nešto što se zauvijek pamti. Od kako me Harry ostavio samu ovdje, svaki dan škole bio je sve dosadniji, ali možda će mi sve ovo nedostajati.
Sve nam počinje nedostajati tek onda kada je to gotovo i ne možemo to više vratiti.
Nakon što me sve te slike podsjete na te dane, krenem prema ormaru. Predivna maturalna haljina. Nešto o čemu sam uvijek sanjala i maštala. Uz maleni osmijeh je vratim na mjesto i vratim se knjizi, još samo danas i gotovo je s testovima.
Spremila sam se za školu. Mama me pozdravlja na odlasku, poljubim je u obraz te odem. Ljeto u Engleskoj je tu, osjećam ga. Toplo je. Koračam ulicom i približavajući se Harryevoj kući prisjećam se njega. Još iz daljine ugledam Anne kako sjedi u vrtu. Ubrzam korak i krenem prema njoj. Čim me ugleda krene mi mahati. Imam još vremena tako da uđem u dvorište i veselo je pozdravljam.
'Monica.' Izgovara moje ime i zagrli me. 'Kako ste?' Nasmiješim se. 'Odlično. Predivan je dan.' Prokomentira, a ja se složim.
'Kako je Harry?' Pitam. Nisam se čula s njim nekoliko dana, znam da je zauzet, ne želim mu biti dosadna, ali svakim danom mi sve više nedostaje. Nadam se da će uspijeti doći na maturalnu.
'Harry je isto odlično. Vraća se ovaj vikend, zar ne? Koliko sam izvukla iz njegova glasa, jako je uzbuđen što ide s tobom na taj ples. Oduvijek ste to željeli.' kimenm glavom nasmijano.
'Istina. Jako sam sretna što će naći vremena za mene.'
'Ahh dušo, znaš koliko te Harry voli. Mislim da si mu ti važnija od svega ostaloga.' Anne je tako draga, obožavam ju. Cijelo joj je lice nasmijano.
'I ja njega volim.' Dodam nesigurno, a onda joj kažem kako žurim u školu. Poželjela mi je sreću.
Ulazeći u učionicu odmah pozdravljam sve koji su već stigli prije mene. Svi razgovaraju o maturalnoj.
'Monica!' Pozove me plavuša Anamaria. Okrenem se prema njoj dok me pita s osmijehom s kim idem na maturalu.
'Harry se vraća. Idem s njim.' Kažem. 'Harry?' Povisi ton i izgleda jako uzbuđeno. Uzvratim malenim osmijehom. 'Znala sam da će doći, ne bih nas on samo tako zaboravio.' Nasmiješi se. 'Istina.' Kažem i izvadim knjige i pribor za pisanje.
__________________________________________________
YOU ARE READING
Maybe I Love you | h.s.
FanfictionMaybe I love you too much and maybe I show too little. / Croatian /