Maybe I Love you | h.s.

21 | I'm listening

Monica

'Misliš li ti da sam ja glupa?' povisi ton, te se primakne k meni, a moja gola leđa dotaknu hladne pločice.  Zbunjeno gledam njezino ljuto lice. Ne izgleda kao cura kojoj se želiš zamjeriti, podignem obrve dok je zbunjeno gledam, a onda je odgurnem od sebe.

'Glumiš neku nevinu prijateljicu Harryu, ali ja znam da ga potajno želiš.' podignem pogled, bila je viša od mene nekoliko centimetara još je imala visoke pete. 'Kako si to samo zaključila?' pitam je sarkastično.

'Vidi, ne želim da se motaš oko njega. Harry je moj. Čim prije shvatiš to, bolje za tebe.' govori i kažiprst mi upere u lice. 'Ozbiljno mi to govoriš? Imam osjećaj kao da se bojiš da ćeš ga izgubiti. Osjećam to u svojem glasu.' lagano se nasmiješim, a ona me i dalje mrko gleda.

'Nema straha s moje strane, znam da me Harry voli, ti si mu kao sestra. Sjećaš se? Došao je ovdje samo kako se ti ne bi osjećala jadno, ali to jesi, jadnica. Harry ne pripada u svoj svijet, ti ne pripadaš u njegov. Jadan Harry je došao iz sažaljenja nad tobom. Zaboravi ga Monica!'

Njezin me monolog boli. Bole me njezine riječi. Pokušavala sam biti jaka, ali osjetim suze u očima. 'Ah slatkice, tako si naivna... Nemoj se nadati, Harry ne bi volio nekoga poput tebe.' sada glumi kao da joj je žao. Ne želim da me žali.

Ni ona ni Harry. Odgurnem ju od sebe. 'Ostavi me Taylor!' viknem i odem iz wc-a. Duboko sam uzdahnula, osjetim suzu kako napušta moje oči i pada mi na obraze. Nježno obrišem suze, ne želim pokvariti glupu šminku i izgledati poput pande.

Ugledam Harrya, ali samo ga zaobiđem. Otišla sam do svojih stvari i uzela torbicu.

'Monica? Što je bilo? Gdje ideš..?' svi me ispituju, osjetim kako je netko uhvatio moju ruku i pokušao me zadržati, ali sam se istrgnla i otišla. Ovo mjesto nije za mene. Izašla sam van i u suzama čekala taxi. Maturalna je za mene uništena.

Harry

Taylor i Moni nema jako dugo. Pomalo se zabrinem, a onda ugledam Taylor, ali Moni nema, nije s njom. Zbunjeno je gledam i čekam da mi se približi.

'Gdje je Moni?' zabrinuto je pitam, a ona se nasmije i stavi ruku oko mojeg ramena.

'Monica je otišla.' kaže, a meni ništa nije jasno. 'Kako to misliš otišla?' skupim obrve. 'Rekla je da je boli glava i da će otići doma.'

'Ona ne bi samo tako otišla...'

'Harry! Kao da je bitno, ja sam tu. Tvoja djevojka, a ti se brineš za nju.' ovo što je rekla je grozno. Naravno da se brinem za Monicu. 'Taylor prekini!' grubo joj kažem.

Gledala me, a ja odmaknem pogled. 'Kako je otišla doma? Moram je nazvati da se uvjerum da je dobro.' izvadim mobitel i tražim njezin broj, ali mi ona uzme mobitel.

'Moj će je vozač odvesti. Pusti je neka se odmori...' kaže. Sve je ovo čudno i znam da Monica nikada ne bi samo otišla bez da mi se javi.

Monica
Iako ne želim da me mama i sestra puno ispituju, ipak ne mogu sakriti suze. Uništila mi je moj dan, ovo je trebao biti moj sretan dan, ali evo me uplakane doma.

Skinula sam štikle i bacila ih u kut, 'Dušo jesi to ti?' Čujem mamin glas i zastanem, stavila sam dlan preko glavi i naslonila se na zid.

'Monica! Što se dogodilo kćeri?' Mama mi brzo priđe, naslonim glavu na njezino rame dok me ona grli. 'Idem leći.' Kažem joj.

'Monica molim te reci mi što je bilo..'

'Ništa mama. Samo.. nebitno.' Uzahnem i laganim koracima odem prema svojoj sobi.

Želim rastrgati haljinu sa sebe koliko sam tužna i ljuta. Kosa mi je rašćupana, šminka razmazana, a oči uplakane.

Stojim pred ogledalom i ponovno zaplačem. 'Harry...' izgovaram njegovo ime i ponavljam ga u sebi kako bi se smirila. Legla sam na krevet.

'Seko..?' Čujem kucanje na vratima, Lily. Ustala sam i otvorila joj vrata, ona me zagrli.

'Meni moraš reći što je bilo.. Nešto s Harryem?' Pita me, ja nesigurno kimnem glavom, okrenem se i sjednem na krevet, a Lily odmah pored mene.

'Slušam Monica.' Namjesti se na mojem krevetu i jedva čeka čuti priču.

________________________________-