Maybe I Love you | h.s.

77 | you gotta stay

Monica

Nakon predivnog doručka i još boljeg društva, Harry je krenuo doma i usput nas pozvao na večeru kasnije. Otvorim vrata i hladan vjetar puhne u moje lice, prava zima. 

'Nadam se da će ostati ovako do Božića. Stvarno želim bijeli Božić.' kažem Harryu, a on se složi sa mnom. Zagrlim ga, pa ode. 

Ellie

'Hej Gemma, gdje je najbliža autobusna stanica?' u ruci držim torbu, a na leđima imam ruksak - sve stvari koje imam sa sobom. Odlučila sam otići ni sama ne znam gdje. Ovdje neću pronaći sreću. Gemma i Anne nisu loše, baš suprutno, u ovo kratko vrijeme što sam bila ovdje prema meni su se ponašale predivno. Ali Harry? Jedini razlog zašto sam ovdje je on, a njega nema što znači da nemam što tražiti ovdje. 

'Ellie, spusti te stvari dolje.' kaže mi. 'Gemma moraš me razumijeti... Ne želim biti ovdje, ne osjećam se da kao da pripadam ovdje što je potpuno uredu. Beba i ja  moramo pronaći sreću negdje drugdje.' rukom pomilujem trbuh. 

'Ne možeš sada nigdje, vani je hladno i pada snijeg. Ne puštam te.' kaže ozbiljno. 

'Hvala na svemu Gemma, pozdravi mamu i zahvali joj.' nasmijem se lagano i prođem pored nje u hodnik prema vratima, ali ona krene za mnom. 'Čekaj.' kaže, a upravo u tom trenu kroz vrata ulazi Harry. 

'Što se ovdje događa?' Harry me pogleda, a onda zbunjeno gleda Gemmu. 'Ellie želi otići.' kaže mu, a ja udahnem. Pogledam Harrya i shvatim da stvarno moram otići jer sam ludo zaljubljena u njega. 

'Harry ja..' poželim nešto reći, ali mi se onda jako zavrti i osjetim da gubim ravnotežu, a Harry me uhvati i nježno grli. Stavim ruku na čelo i zavorim oči. 

'Ellie, ne mogu te nigdje pustiti. Ostaješ ovdje.' kaže mi i uzima moje stvari koje stavi sa strane, a onda me primi oko struka i pomogne mi da dođem do kauča u dnevnom boravku. 

Harry mi donese čašu vode i sjedne pored mene. Kovrče su mu bile savršene, a jedna mu  je padala niz čelo,  bilo je predivan. 'Izvoli.' kaže mi uz maleni osmijeh, a ja uzimam čašu iz njegovih ruku, 'Hvala ti.' kažem tiho. 

Monica

'Imam sjajne vijesti.' nasmijem se gledajući ekran laptopa dok Skypam s Cate.

'Slušam!' nasmije se i nasloni glavu na dlan. 'Harry i ja smo opet zajedno.' kažem s velikim osmijehom, a ona vrisne, 'TOOOO!' smiješka se i jako joj je drago. 'Kako? Došao je doma?' pita me. 'Ahaa. Sinoć je došao kod mene, pričali smo i shvatili da ne možemo jedno bez drugoga.' 

'Aaaaaw.' 

'Stvarno sam sretna.... Što je s tobom, još uvijek si u Lonodnu?' 

'Da, neću se vraćati doma za praznike, avionska karta nije baš jeftina tako da ostajem ovdje.' slagne ramenima, a meni na zamisao padne savršena ideja koju joj ne želim još otkriti. 

'Umm.. ja dolazim za vikend u London, treba mi još nekoliko sitnica da upotpunim Božićne poklone, a ovdje nemamo takvih dučana.' kažem joj. 

'Savršeno! Jedva čekam da te vidim, jako mi fališ!' 

'I ti meni jako fališ Cate!' napravim tužan izraz lica. 

________________________

Dva nastavka u dva dana? Šta se događaa? hahah :) 

nadam se da vam se sviđa, ovaj je malo kraći. 

Obećajem da ću pisati češće jer stvarno imam inspiracije za dalje. 

Također, voljea bih da više komentirate :( x

Volim vas, pusaa :)xx