Maybe I Love you | h.s.

1 | Memories

Monica

Harry je moj nabolji prijatelj, poznajem ga od malena. Najbolji smo prijatelji od davnih vremena, dok je bio običan dečko iz Holmes Chapela koji je radio u pekari. Sada svojeg Harry dijelim sa milionima drugih cura, ali sretna sam zbog njega, napokon je ostvario svoje snove. 

Ako se mene pita on se ni malo nije promijenio i dalje je onaj isti Harry sa glupim šalama, predivnim kovrčama i zaraznim osmijehom. 

'Moni!' okrenem se i na ulici ugledam upravo njega, Harrya, korača prema meni i smije se. 'Hazza...' uputim mu osmijeh, a onda se nađem u njegovom zagrljaju. Nedostajali su mi njegovi zagrljaji, a i on dok je na turneji. U zadnje vrijeme se jako slabo viđamo, ali se čujemo svakog dana, uvijek me zove i prepričava najluđe trenutke s turneje.

'Kako je moja najdraža susjeda?' pita me i dalje me grleći. 'Pomalo tužno, kako je moj najdraži susjed?' Pitam ga i uzdahnem.

Harry zapravo više nije moj susjed, skoro ga nikada nema u Holmes Chapelu, zato sam iznenađena što ga vidim ovdje, a nije vikend.

'Onda sam i ja tužan ako si i ti. Slušam što je bilo...' nastavimo koračati ulicom, pogledam ga. 'Ne znam, osjećam se usamljeno. Ostavio si me ovdje.' slegnem ramenima. 

'Šašavice moja.' povuče me k sebi i smije se. 'Ideš do mene? Mama je napravila nešto što najviše voliš.' govori mi.

'Pitu od šumskog voća?' pitam ga uzbuđeno, 'Upravo to.'

'Onda ne mogu odbiti.' uputim mu maleni osmijeh. 


(...)

'Monica, drago mi je da si došla.' Anne me grli. 'I meni je drago.' Anne je posebna osoba, oduvijek je bila tu uz mene, kao da mi je druga mama, jako je volim. 

'Harry doneseš tanjure molim te.' zamoli ga, a on odmah posluša i donese tanjure, cijelom se kućom širio miris pite, podsjetio me na dobra stara vremena i djetinjstvo.

'Mmm nedostajalo mi je ovo.' pogledam Anne koja je ponosna na svoju pitu. 'Ma je li to moja Monicaa?' čujem dobro poznati glas, Gemma.

'Gemm!' ustanem od stola i zagrlim je. 'Mene ne bi zvali.' pobuni se i sjedne odmah do Harrya te joj Anne odreže komad pite.

Gledam Harrya i potpuno se zamislim, kovrče su mi padale na lice. 'Kada se vraćaš u London Harry?' Gemma ga upita, pozorno slušam njegov odgovor. 'Ne znam točno, ali želim provesti zadnjih par tjedana ovdje prije nego se vratimo  na turneju.' kaže. 

Turneja...

'Moni?' pozove me, a ja ga pogledam. 'Hoćemo do sobe, htio bih razgovarati s tobom.' pita me nakon što pojedemo sve sa tanjura. 

Samo kimnem glavom te pozdravim Anne i Gemmu. Ulazim u njegovu sobu koja je i dalje ista. Sjednem na krevet i gledam Harrya kako zatvara vrata te sjedne pored mene. Okrenem se prema njemu i samo ga gledam. 'Što?!' Pita me.

Slegnem ramenima i bacim pogled na zid puno starih fotografija, ustanem i približim se zidu koji vraća puno predivnih trenutaka. 

'Sjećaš se ovoga?' Govorim uz osmijeh pokazivajući na fotografiju iz davne 2010. godine. On kimne glavom i priđe mi. 'Haa gle sliku, tvoja audicija na X Factoru.' Smijem se.

| flashback to 2010 |

'Daj Hazza smiri se, sve će biti dobro. Vjerujem u tebe...' grlim uplašenog Harrya.

'Misliš?' Upita me. 'Znam.' Uzvraćam mu.

Isn't she lovely 
Isn't she wonderful
Isn't she precious 

Less than one minute old I never thought through love we'd be
Making one as lovely as she
But isn't she lovely made from love

Harry mi pjevuši dok sjedimo u backstage-u X Factora, znam da Harry ima predivan glas i nadam se da ce žiri to znati cijeniti.

Još me jednom čvrsto zagrli i ode, a ja se pridružim njegovima. Znam da će uspijeti.

| end of flashback |

'Vidiš, znala sam da ćeš uspijeti.' Okrenem se prema njemu i promatram njegove oči. Izgledaju posebno, kao nikada prije. 'Hvala Moni.' Stisne me uza sebe, osjetim njegove ruke oko sebe.

______________________________________________