Usputni komentari? ❤️
Monica
'Hej!' Stresem se. Znam tko je to, Gabriel. Onaj dečko s kišobranom. Sigurna sam da je to on.
'Sjećaš me se?' Pita me i rukom prođe kroz kosu.
'Hmm.. poprilično sam sigurna da ne.' Odgovorim mu i okrenem se te odem u WC za Catherine.
Ulazim unutra, a ona je ispred ogledala i popravlja ruž. 'Vani je onaj Gabriel što sam ti pričala za njega...' kažem živčano.
'Molim?! On ide s nama..?' Skupi obrve i pogleda me, a ja kimnem. 'Što ti je rekao?' Pita.
'Ništa, stvorio se iza mene kao neki čudak, pozdravio me i pita me jer ga se sjećam, ja sam rekla da ne i otišla.' govorim joj'Možda si pretjerala? Dečko ti nije napravio ništa loše, zar ne?'
'Naporan je.' Kažem i okrenem se hodajući prema vratima. 'Idemo, ne smijemo zakasniti, priča se da je prof. Cameron strog.' Kaže mi, 'Vidjeti ćemo.' Nasmijem se i uhvatim je pod ruku te veselo hodamo hodnikom punim studenata.
'Svi gledaju samo tebe M.'
'Kako znaš, možda baš gledaju tebe.'
'Mislim da si ti ta koja je u vezi s Harryem...' na njezine riječi se nasmijem.
(...)Zempljopis kod profesora Camerona. Klupe nisu bile posložene onako kao u srednjoj, bile su posložene za četvero, petero ljudi. Ugledale smo prazno mjesto pored djevojke i jednog dečka. Okrenem se po učinonici i poprilično je sve zauzeto.
'Slobodno?' Cate ih pita, a oni odgovaraju nasmijano da samo sjednemo. 'Madaline.' pruži mi ruku, imala je veliki osmijeh, ali kao da je bio lažan i kao da nije najsretnija što je na ovome mjestu.
'Ja sam John.' Predstavi se i dečko. 'Monica.' Kažem im i izvadim malenu bilježnicu kako bih mogla zapisati bitne stvari, ako će ih biti.
U učionicu ulazi strašan profesor Cameron. Meni se ne čini strogo, stariji čovjek, sjede kose s naočalama na nosu. Svi ga pozdravimo, a on uzvraća pozdrav.
Nekih 15ak minuta nakon što je sat počeo, čujemo kucanje na vratima te se svi okrenemo prema njima, 'Slobodno.' kaže profesor, i vrata otvara upravo on, Gabriel.
Preokrenem očima i stavim ruku na čelo se se naslonim na ruku i pogledam Cate, 'Kvragu!' tek oblikujem riječi ustima, ali ona shvati.
Profesor povisi glas na njega i tek sada imam sliku tog strogog profesora. 'Neće se ponoviti, obećajem.' on kaže, a profesor ga pusti unutra. 'Ovdje!' John mu mahne dok Gabriel gleda po cijeloj učionici. Okej, ovo je jako loše.
Hoda prema našem stolu i sjedne, odmah me pogleda. 'Rainy!' nasmije se, a ja odmahnem glavom. 'Vi se znate? Madaline ga pogleda i pita iznenađeno. 'Može se reći..' on kaže.
'Tišina!' profesor povisi ton, a onda nastavi priču o tome što ćemo učiti ove godine.
Cijeli sat je prolazio u upoznavanju, ništa naporno. . Uvodni satovi su uvijek najbolji. Jedini problem mi je bio Gabriel. Izađemo iz učionice, u ruci držim bilježnicu, te se naslonim na zid. 'Zašto te toliko živcira? Mislim shvaćam, ali ne shvaćam.' Cate mi govori.
YOU ARE READING
Maybe I Love you | h.s.
FanfictionMaybe I love you too much and maybe I show too little. / Croatian /