21. POGLAVLJE

394 62 12
                                    

Tijekom Takanovog oporavka, Ravi ga je posjetio još tri puta.

Prvi put su pričali o hrani koju najviše vole. Drugi put je Ravi Takanu donio banane i jabuke, jer je rekao da mu je to najdraže voće. Treći put su pričali o ljubavi koja mijenja život, za koju su obojica tvrdili da je nikada nisu osjetili.

Kada se oporavio, Takan je ispunio svoje obećanje. Odveo je Ravija do stabla sjeveroistočno od staništa plemena Godsu, stabla iz čije kore potječe najukusniji sok u Prašumi – u što se Ravi tek trebao uvjeriti.

Široko stablo koje se protezalo i u visine je izgledalo obećavajuće. Takan i Ravi su mu se približili i promatrali ga u divljenju. Ravi nikada nije vidio nešto slično. Gotovo se nije usudio dotaknuti koru iz poštovanja prema drvetu iz kojeg je zračilo toliko čarolije.

„Postoji legenda da je ovo najstarije stablo u Smaragdnoj Prašumi" , rekao je Takan. „Čak sam čuo priče da je upravo ono podarilo život cijeloj Prašumi kakvu poznajemo danas."

Ravi je upijao Takanove riječi kao da su i one čarobne.

Mora da ga je predugo promatrao, zato što se Takan neugodno zakašljao i rekao: „Mislim, ne mora značiti da je istina. To su samo priče."

„Ja vjerujem da je istina" , suprostavio se Ravi. „Osjećam to u korijenima ovog stabla."

Takan se meko osmjehnuo. „Želiš li probati izvući sok? Pokazat ću ti."

„Naravno" , sin poglavice je pristao.

Takan je uzeo Ravijevu ruku i prislonio je na koru stabla, na što se Raviju ponovno počelo mračiti. Koža mu je gorjela na mjestima gdje se spajala s Takanovom, a on je davao sve od sebe da se ne primijeti.

„Ovako" , objašnjavao je Takan upravljajući Ravijevom šakom. Njihovi tamni isprepleteni prsti su grebali po hrapavoj kori, ali bez rezultata.

Ravi je samo htio da Takan makne ruku s njegove jer nije bio siguran koliko još može izdržati, a da se čitav ne zapali.

„Ne ide mi baš" , rekao je Ravi i naglo provukao dlan ispod Takanovog.

„Nisi se potrudio" , tvrdio je Takan i ponovno posegnuo za Ravijevom rukom, ali se sin poglavice nije dao.

„Možda da mi prvo ti pokažeš" , predložio je.

Takan izgleda ništa nije slutio, pa je samo poslušao Ravijev prijedlog.U spretnosti njegovih pokreta jasno se dalo vidjeti da je to radio mnogo puta prije. Sa svog je pojasa otkačio drvenu šalicu.

Jagodicama prstiju je napipavao drvo, a kad je došao do pravog mjesta napeo je mišiće i zagrebao. Komadić kore se odvojio i nečujno pao na tlo. Ispod njegove površine potekao je sok.

Nasljednica Planine (Kronike iz Trunkatisa, #1)Where stories live. Discover now