Nasljednica Planine (Kronike iz Trunkatisa, #1)

43. POGLAVLJE

Mae se još uvijek navikavala na svoja krila. Da je njena Zrelost došla dok je još bila u Perifeu, odležala bi četiri do pet dana u krevetu. Sljedećih tjedan dana bi postepeno učila koristiti nova krila, kao i izoštrena osjetila na koje se također treba priviknuti. Uz pomoć roditelja i drugih vila bi dokučila koja je njena moć – vatra ili led.

Međutim, vilinska princeza nije imala tu privilegiju. Bila je prisiljena odvažiti se na let čim su joj krila izrasla, njena poboljšana osjetila su se činila kao teret, i nije imala vremena otkrivati koju je moć stekla.

Osjetila je olakšanje kad joj je krv prestala teći iz intimnih dijelova, te je bila zadovoljna i sa svojim baratanjem novoizraslim dijelom tijela. Njezin je let bio daleko od savršenog, ali poslužio je svrsi.

Jer Mae Montagna je na Morsku Propast stigla tek trenutke prije nego je bilo prekasno.

Steglo ju je u grudima kada je vidjela da je Adrian ranjen, a njegov nakazni smijeh joj je stvorio nelagodu. Nije trebalo dugo da je i ostatak posade primijeti. Princezi su laskali prestravljeni izrazi njihovih lica.

Mae je stigla u neposrednu blizinu piratskom brodu, te se prihvatila za glavni jarbol. Bila je umorna od leta, ali još nije dovoljno izvidila situaciju da se spusti na palubu. Oblaci su se nad Safirnim Morem prolomili i pljusak je smočio vilina krila, što joj se nikako nije sviđalo. U nju je zurilo dvadesetak poznatih lica – i jedno nepoznato.

Alarik Tazer, Mae je odmah zaključila. Ubojito ga je pogledala, na što je on ustuknuo. Njezina mržnja prema tom čovjeku je bila toliko jaka da je isijavala sve do palube.

A onda je prebacila pogled na Adriana. Na svog jadnog, izmučenog pirata koji je sve stavio na kocku radi nje – i izgubio. Jedva se izborila sa suzama kada je shvatila da je crvenilo na njegovim leđima krv. Brzo je povezala što se dogodilo ugledavši krakati bič u Alarikovim rukama.

Još ožiljaka, pomislila je Mae. Kao da ih nema dovoljno.

U tom se trenutku htjela spustiti dolje i stisnuti Adriana svojim dugim rukama, izljubiti ga po tom bolnom licu i na uho mu šapnuti da će sve biti u redu. Međutim, bila je svjesna da to nije pametno. Morala je smisliti strategiju – i to brzo.

Posada bi, predvođena Alarikovim zapovijedima, vrlo lako mogla nahrliti na nju čim se spusti. Proklinjala je svoju sudbinu jer nije dosegla Zrelost prije, jer nije već usavršila svoju moć i upotrijebila je da spasi Adriana. Ovako će se morati boriti ljudski, sa cijelom posadom divljih pirata – nenaoružana.

Mae je znala da nema šanse za pobjedu. Pogledom je tražila Kamaliju, jedinu osobu koja bi joj mogla biti saveznica. Pronašla je njezine suzne oči okružene razmazanom šminkom. Princeza je upitno podigla obrve, a piratkinja je jedva primjetno kimnula glavom.

Mač, Mae je oblikovala riječ ustima. Nekoliko pirata se već počelo okretati oko sebe, pokušavajući dokučiti kome se to ona obraća. Kamalija nije gubila vrijeme, te je zakoračila prema glavnom jarbolu.

Kada je piratkinja izvukla svoj mač iz korica, Mae je opustila mišiće – i skliznula na palubu.

„Držite je!" zaurlao je Alarik, a posada ga je poslušala.

Mae je netko zgrabio otraga, ali joj je Kamalija uspjela dodati svoj mač prije nego ju je gomila savladala. Princeza je zamahnula oštricom preko ramena, te po ruci porezala mlađeg pirata koji ju je uhvatio. Mladić se povukao uz jauk, ali su na njegovo mjesto došla dvojica.

„Mae, pazi!" viknuo je Adrian, još uvijek vezan za drugi jarbol.

Jedan pirat je potegao mač na princezu, ali ga je ona uspjela obraniti svojom oštricom. Zatim je digla nogu i utisnula stopalo o piratovo međunožje, odbacivši ga toliko jako da je pao na leđa. Onaj drugi joj se opasno približio s nožem kojeg mu je ona lakoćom izbila iz ruke.

Ubrzo je cijela posada krenula na Mae, a s njima se nije mogla boriti sama. Očajnički je potražila Kamaliju, ali nje nije bilo na vidiku. Jedan je pirat uperio vršak svog mača ravno u njezin trbuh, dok je iza sebe naslutila još najmanje dvojicu što joj s oružjem napadaju leđa. Brzo se sagnula, što je izazvalo da se dva pirata međusobno probodu u trup.

Mae nije ni stigla vidjeti preneražene izraze njihovih lica prije nego su beživotno pali na pod, jer je nova prijetnja već krenula prema njoj. Mlađi pirat joj je svojim pokretom očito htio odrubiti glavu, ali je ona uz zveket dočekala njegovu oštricu svojom. Čekalo ju je još mnogo borbe, a princeza je već bila umorna. Ne mogu sama, od pomisli joj je došla muka. Ne mogu sama protiv svih njih.

„Nemojte je ubiti!" Alarikova oštra zapovijed je bila dovoljna da cijela posada skloni oružje.

Stari pirat se progurao kroz gomilu do princeze. Mae je ustala iz čučnja i uspravila se. Alarik ju je odmjerio od glave do pete, noseći odvratan osmijeh na izboranom licu.

„Ovo još uvijek može završiti povoljno za tebe" , rekao je. „Samo mi se predaj. Otići ćeš doma, a mi ćemo dobiti obećani novac. Pobjeda za sve."

Mae je srce potonulo u grudima, ali ozbiljno je razmotrila njegov prijedlog. Imam li uopće izbora? pitala se. Ne mogu ih pobijediti sama. Ne mogu spasiti Adriana.

A onda je ugledala Kamaliju iza Alarikovog ramena. Piratkinja je stavila kažiprst preko usta, dajući princezi znak da šuti. Nečujnim korakom se približavala Adrianu, noseći po mač u svakoj ruci. Mae je vratila pogled na Alarika kako se on ne bi okrenuo. Nadala se da je i ostatak posade usmjeren na nju, te da neće primijetiti što Kamalija izvodi.

„Onda, lutko?" navaljivao je Alarik.

Mae je krajičkom oka vidjela da Kamalija odvezuje svoga brata. Zbog tog joj je prizora na usnama zatitrao osmijeh. Adrian se rastegnuo, a potom prihvatio mač. Pirat i piratkinja su bili spremni na borbu – što je princezi pružilo vjeru u pobjedu.

Vilin pokret rukom je bio brži od munja što su sijevale na nebu i pljuska koji im je padao po glavama. Svi su pirati zgroženo uzdahnuli kada se vrh njene oštrice zabio u Alarikovo oko.

„Oko za oko, kurvin sine" , Mae se okrutno podsmjehnula i izvukla mač iz njegove očne duplje.

Alariku kao da je trebalo nekoliko trenutaka da shvati što se događa. Gotovo se nije usudio spustiti pogled na pod, gdje se njegova očna jabučica kotrljala poput kuglice.

„Ubit. Ću. Te" , Alarik je naglasio svaku riječ svog obećanja – a onda se obrušio na princezu.

Borba je počela.

Mae se mačevala sa Alarikom, dok su Kamalija i Adrian sve snage uperili prema tome da je pokriju. Ostatak posade je pokušavao doprijeti do princeze, ali im njeni saveznici to nisu dopuštali.

U jednom su se trenu Mae i Adrian našli leđa uz leđa, oboje u žaru borbe s ljutim protivnicima.

„Adriane!" vrisnula je Mae, pokušavajući nadglasiti kišu.

„Da?" odvratio je pirat.

„Ako umrem danas" , rekla je princeza. „Odnesi mi tijelo u Perife. Pokopaj me pored Robina."

Adrian nije ništa odgovorio, ali je Mae znala da ju je čuo. Nastavili su se boriti za život bez riječi.