Ljubav će promijeniti sve

Wattpad

Društvene mreže prepune su slika mora, hrane koja izgleda božanstveno i alkoholnih pića koja su preskupa.
Neke život očito dovoljno mazi i pazi,ali zato mene kažnjava iz dana u dan. Kada vidim koliko papira se nalazi na mom stolu,a uz papire uredno stoji nekoliko šalica od kava,prazni omoti čokolada i nekoliko limenka energetski pića. Sve to služi da me drži budnom često do ranih jutarnjih sati.

Pogled mi odluta na dvije šarene bilježnice koje nisam otvorila najmanje pola godine. Nema novih ispisanih listova i crteža. Nema mojeg kutka kreativnosti. Prestao je rasti onoga trena kada sam odlučila otvoriti svoj vlastiti kafić u gradu kojeg ni ne poznajem tako dobro. Zapravo želja da otvorim nešto svoje dovela je do toga da imam ponudu preuzeti drugi kafić,ali koliko papira ovdje ima za riješiti nije normalno,a ostalo mi je malo manje od mjesec dana do konačnog odlaska iz ovog glupog grada. Želim se opustiti malo. Uzimam crnu bilježnicu i otvaram je. To je bilo vrijeme srednje škole. Budući da baš nisam pretjerano mogla koristiti računalo u knjižnici za vrijeme velikog odmora i slobodnog sata,uzela bih ti bilježnicu i u nju pisala,ali kada bih se vratila kući uvijek sam to sve prepisala u Word,a zatim kopirala na Wattpad i konačno objavila.

Teta u knjižnici je mislila da puno učim te bi me ostavila na miru. Ponekada sam znala sjediti i do tri sata nakon škole. Donijela bi mi kavu i poželjela da što prije naučim. Nikada nije pogledala što učim niti pitala. Samo bi rekla da smo trebam pomoć da joj se javim.

Nisam se trudila pokušati napisati stvarno svoju knjigu te je objaviti. Pisala bih o nekim poznatim ličnostima koji su se zaljubili u nas, obične ljude. Glavni lik bi mi često bio Zayn Malik, bivši član popularnog pop benda koji više očito nikada neće biti bend budući da su svi lagano krenuli u svom smjeru i objavili nove pjesme. Sljedeći lik o kojem sam voljela pisati,ali i čitati bio je Luke Hemmings. Taj sladak visoki pingvin.

Sada,ako ponovno krenem pisati, želim da započnem nešto stvarno ozbiljno. Kako uopće mogu i pomisliti da ću imati vremena uz kafić nešto i napisati? Možda i hoću.

Skupljam papire i stavljam ih na jednu stranu. Sutra ću to. Uzimam laptop i logiram se na Wattpad. Ponudi mi nekoliko novih priča i kada vidim da se jedna radi o Lovri Kaliniću,brzo kliknem na nju. Upijam svaku napisanu riječ i ubrzo dođem do kraja. Morati ću očito čekati neko vrijeme za novi nastavak.

Pročitam još nekoliko. Ostavim vote,na kraju i komentar. Odlučim je jednoj od njih čak i javiti. Promijenim malo izgled profila,ipak su se neke stvari promijenile. Napišem ono što volim.

Kao da se ponovno vratim u vrijeme kada mi je Wattpad bio život.
Nedostaje mi to vrijeme,iskreno. Kada pogledam koliko sam se zapravo promijenila. Ne volim više slušati pop. Zapravo volim,ali ne one grupe koje sam tada. Počela sam stvarno pratiti nogomet. Moj ujak je kriv svemu tome. Znala sam od malih nogu koji klub je bolji. Moji su mi to govorili. Čak bi ponekada i pogledala koji utakmicu,ali sada je to svaka i ne samo to. Znam sve igrače, većinu toga o njima. Znam sve o navijačkoj skupini,tko vodi,kako vodi. Znam za koliko su kojeg igrača prodali,a kojeg kupili. Čak znam i idealnu postavu koja bi po meni neke utakmice riješila bez problema,ali znam da treba čuvati igrače.

Često idem na utakmice,a sljedeća je jedna od većih. Hajduk protiv Evertona. Vjerujem li svom klubu i igračima? Naravno! Iako je igrač koji je po meni bomba,Futacs, ozlijeđen, vjerujem da je tu mali hrabri Niksi te se nadam kako će se Toma,Erceg i Tudor oporaviti. Imamo sjajnog kapetana koji se bore kao lav.

Imam li nekog igrača koji mi je uvijek bio malo posebniji od ostalih? Već godinu dana Zvonimir Kožulj koji mi je jednostavno presladak.

To njegovo slatko lice koje ti neće reći koliko stvarno ima godina. Mislila sam kako smo godište kada ono on stariji od mene četiri godine.

Jedna nova poruka. Odlično!

***

Dopisivale smo se najmanje dva sata kada mi je došla i druga poruka. Budući da smo sve tri voljele Hajduk i imale barem jednog najdražeg igrača, odlučile smo napraviti grupu.

Tako zapravo započinje i priča o nama.