Ljubav će promijeniti sve

Prošlost

Ante P.O.V

Smjestili smo se kod Adrijane. Ostavila nam je stan ovu noć,a sutra će se vratiti.
Katja je sama otišla u kupaonicu. Vratila se u donjem rublju, bez šminke. Pretražuje  po koferu što će obući,a zatim otvori moj kofer i uzme jednu majicu. Nije joj toliko velika,ali je dovoljno da joj dosegne do pola stražnjice. Sjedne pokraj mene. Zagrlim je i poljubim u tjeme. Ne želim ništa pitati. Vidim da nije baš najbolje volje. Smeta ju to što se danas dogodilo,ali ne želi pričati o tome.

Sutra ćemo do njezinih. Znam da će joj to biti još dodatan šok. Jadna što sve ove dane trpi i što će trpjeti. Biti će to veliki šok za nju.

"Milo moje,razbistri misli."

"Ne mogu."

"Hoćeš pričati o tome?"

"Samo me ne tjeraj na tako nešto,molim te."pogleda me,a oči joj se samo pune suzama. Ne mogu je gledati takvu.

Poljubim je. Osjetim njene suze,ali ne odustajem. Zajeca što osjetim na njenim usnama,ali bez obzira na to,poljubi me jače. Njene ruke sada je poput dviju zmija pronalaze sklonište oko moga vrata. Odmaknem se malo i spustim na njen vrat. Gricnem ga,a zatim i poljubim nekoliko puta.

"Ante."zajeca ponovno i pogleda me u oči. Ne mogu vjerovati da moja princeza sada plače,a ja ne mogu puno toga učiniti da je smirim. Zapravo ne znam ni razlog.

"Volim te."kaže mi tiho i natjera moje srce da zaigra kao nikada do sada.

Katja  P.O.V

Sakrila sam se u njegovom zagrljaju i zapala mirno. Ne sjećam se kada se to zadnji puta dogodilo. Uvijek nemirne noći, još gora jutra.
Ovo nije bilo ništa bolje. To što imam mirnu noć ne znaci da ću imati i jutro. Ponovno se budim u suzama, grčim se od njih. Odlazim u kupaonicu. Ne želim da me Ante ponovno vidi slomljenu.
Moram biti jaka. Danas ipak idemo kod moje majke.

***

Spremimo sve i vrijeme je da krenem. Srce mi se slama. Ne mogu opisati koliko.

"Mila, vidim kako čvrsto držiš čeljust. Opet se boriš protiv demona prošlosti?"klimnem samo glavom na to. Preslaba sam da odgovorim."Reci mi prije nego što dođemo do nje. Vjeruj mi da će ti biti lakše."stavi ruku na moje koljeno kao potpora.

"Nedostaje mi to što nikada nisam imala majku u smislu u kojem sam trebala imati. Uvijek bi samo vikala na nas,podizala ruku i omalovažavala nas. Kao da nismo njena djeca. Otac je uvijek bio tu,ali nedostajala mi je majka. Pomajka ju je dostojno zamijenila i to je osoba koju mogu nazvati majkom. Nikada,ali baš nikada ne odobravam nasilje nad djecom. Bilo u kojem slučaju neću ga odboriti i uvijek ću se umiješati. Znaš, jedno vrijeme sam radila s djecom. Instrukcije kako bi se dodatno snašla. I boljelo me gledati ih kako im majka nedostaje. Malena Lukrecija je tražila u meni majku. Tražila bi savjete,zagrljaje. Često bi joj brisala suze da njen otac to ne vidi i tješila ju. Godina je prošla i tako sam došla do druge obitelji. U toj je očuh bio problem. Nije volio svog posinka i nije znao kako da se ponaša prema njemu. Pomogla sam malom koliko god sam mogla. Znala sam da mu otac nedostaje i to sam pokušavala nadoknaditi koliko god sam mogla. Vidjela sam koliko to djeci boli i koliko je mene. Kunem se da smo ću ikada imati dijete ili više njih,pa makar meni nedostajalo,ali nikada neću dati na njih. Kunem se svojim životom."zaustavio je auto i obrisao mi suze,a zatim me nježno poljubio.

"Baš takvu ženu želim."

I možda sam tada shvatila da je Ante onaj pravi.

"Volim te, znaš?"

"I ja tebe. I vjerujem ti svaku riječ."

Ovoga puta poljubim ga njega.

**

"O kćeri moja,tako si mi nedostajala."

Ti meni nisi.

Uzvratim joj zagrljaj iako mi se gadi i ne želim te blizu sebe,ali obećala sam si da ću srediti sve stvari u Slavoniji.

"Ti si sigurno Ante. Onaj mali nogometaš Hajduka."

Oči joj se zasjaje. Normalno, imam momka koji ima novaca i sada ćemo do biti najbolje. Nema šanse. Nakon ovoga odlazim i ne mislim se vratiti.

To je žena koja nema ni jednu moju sliku kada sam bila mala. Ne znam ni da mi ih ima kasnije,ali vjerujem da nema.

"Napravila sam vam ručak."

"Hvala Vam na trudu,ali već smo jeli."

"Došli smo na kratko,imamo još puno posla ovdje."

"Ali čula sam da ćeš ostati ovdje i za svoj rođendan."

"Onda si pogrešno čula. Sutra se vraćam u Split."

Mislim da sam time iznenadila i Antu,ali koga briga sada. Rekla sam to,ali ne mora značiti da će se stvarno dogoditi.

"Zašto si tako okrutna prema meni?"

Ozbiljno? Šališ se? Molim te reci samo da ovo nije istina.

"Možda zato što si zaslužila."

Oči joj se zasjaje. Ovoga puta se napune tugom. Ma daj? Da sam ja tebe povrijedila? A što si ti meni radila deset prokletih godina? Koliko puta me samo vidjela sam suzama u očima? I umjesto da me zagrli,ona bi se nasmijala i rekla da sam ja kriva. Karma je kuja.

"Nemam puno vremena. Uzeti ćemo Nicol malo i idemo s njom do centra."

"Da,naravno."

Nicol se veselo nasmije. Žao mi je što dijete od četiri godine još uvijek ne zna složiti normalnu rečenicu. Dokaz o tome kakva je majka samo.

Uzmem Nicol u naručje i izađemo iz stana.
Kada se zatvore vrata,Ante me zagrli.

"Kada sam ti rekao da stisneš zube,nisam mislio da budeš tako okrutna."

"Nadam se samo da ju je žališ."

"Ne,ali ni ne podržavam takvo tvoje ponašanje."

"Na ovome ćemo stati. Moja bujica emocija mogla bi progovoriti nešto kriv."

"Tu si u pravu."poljubi meni obraz.

Povratak u prošlost

"Dejan i Maja, znam da se  ne bi trebala miješati u ovo,ali prošlo je dva mjeseca kako učim sa Vašim sinom i jednostavno sam primijetila neke stvari,a ne želim da se nastave događati."

"Imamo besplatnog psihijatra."bahato kaže Dejan koji je očuh malom.

"Ne budi bezobrazan i ako nam se ukaže pomoć,naravno da ćemo je prihvatiti."

Tada klimne glavom i očito prihvati poraz.

"Kao prvo Maja, primijetila sam da vise vjerujetr svojem novom dečku nego sinu. Mislim da bi to trebali promijeniti,a vi Dejan, previše se grubo ponašate prema malome. On treba oca,a ne nekoga tko će ga odgurnuti kada zatraži zagrljaj."

Sadašnjost

Bili smo s Nicol u centru i na vrućoj čokoladi,a zatim smo je vratili njenoj brižnoj majci i otišli do mog oca.
Tamo smo bili skoro cijeli dan,ali nas dvoje nikako da popričamo. Vratili smo se u Adrijanin stan. I ona je bila tamo. Prepustila sam je spavaću sobu. Zajedno smo otišli na tuširanje,a zatim se mrtvi umorni bacili u krevet. Ovo je sve bilo previše za mene.