Ljubav će promijeniti sve

Zabluda

Kada samo malo bolje razmislim, to nije bila nikakva ljubav. Nisam bila zaljubljena,bila sam jadna u zabludi.

Cijelo vrijeme bila sam u zabludi da nije kao ostali. Da je on nešto posebno u mom životu te da će me možda i usrećiti? Tek mi je dvadeset godina,a bila sam spremna na sve s njim. Bila sam spremna na to da mu budem žena,da mu rodim djecu i trpim njegovu majku koja je zmija na kvadrat?

Isključila sam mobitel. Nitko ne zna gdje sam otišla. Nitko neće ni znati gdje sam.

Možda bi ipak bilo ok da mu se javim?

Odlučim mu poslati poruku.

"Je li moguće da sam svo vrijeme bila u zabludi, da sam vjerovala da  me voliš, da sam mislila da ne postoji šansa ni na koji način da me prevariš, a imaš me više nego što me itko ikada imao, da ti se dam kao da sutra ne postoji ? Izgleda da sam živjela u svoj ovoj laži sve ovo vrijeme, i to me boli. Samu sebe sam uspjela uvjeriti u laž, u neistinu, ne znam kako sam uspjela.. Shvatila sam to tek skoro, tek kada sam sanjala nešto čudno, kada sam ostala sama,a ti si uživao u kavi.I tada, sve u što sam vjerovala je nestalo. Znam da si i dalje samo ti mi bitan, da samo kad sam s tobom ja imam najiskreniji osmijeh, da samo s tobom se osjećam lijepo, samo s tobom bih mogla i cijeli dan da šutim, a da mi to bude najljepši dan ikada. Bila sam te sreće da si mi poklonio samo par mjeseci , zbog kojih sam opet poludjela, zbog kojih te duplo više mjeseci neću izbaciti iz glave.To je bilo jako lijepo od tebe, ali i jako sebično, ipak ja vidim samo tu ljepšu stranu.Znam, glupa sam zbog toga. Vjerovati osoba koja to nije zaslužila. I pored svega toga lošeg što znam, zahvalna sam na vremenu koje si proveo sa mnom, koje si samo meni posvetio, zahvalna sam ti jer si na nekoliko mjeseci vratio pravu mene, pravu, iskrenu i sretnu mene, sa najiskrenijim osjećajima.Vratio si mi na nekoliko mjeseci boju u život,a zatim ga ponovno obojio u sivu. Mene koja sam ti pala u naručje odmah, čim sam vidjela tvoj osmijeh, osjetila tvoj dodir,tvoj zagrljaj.. To je bio najsretniji trenutak za mene, nisam željela da prestane. Zašto uvijek tako prokleto dobro učiniš da se savršeno osjećam kad sam s tobom ? I sama se pitam kako ti to uspjeva ? I uvijek se zakunem da neću posustati nikada više, da neću pokleknuti pred bilo kim,tako ni pred tobom, ali nemoguće, prosto je nemoguće. I još uvijek ne mogu sebi narediti..ne mogu da ti kažem ne,ali hoću. I nećeš pokvariti moje planove osmijehom, poklonima ili bilo kojim drugim sranjem. Sada mi nećeš pokvariti plan. Odlučila sam. Ali ne kajem se, ne uopće. I tih nekoliko minuta, ako ću više ikada biti najsretnija na svijetu, ako ću blistati od sreće,znaj da razlog nisi više ti. Naći ću nekoga drugoga. Možda boljega kojeg novac i želja da bude najbolji, neće iskvariti da poželi drugu ženu pored sebe kada ima jednu koja će kidati od sebe i sebe lomiti da ti ne bi otišao,ali ti odlaziš potražiti to u drugom zagrljaju. Znam da neću biti sretna pored nekoga kao što sam bila pokraj tebe,ali vrijeme će učiniti svoje Ti si mi uvijek pretvorio najtužniji i najružniji dan u najdivniji dan na svijetu. Opraštam ti sve,samo te molim da me ne tražiš i da me pustiš. Zaboravi na mene, možda već i jesi. Ostani isti takav gad i kreten. Za nas je više prekasno.

Katja.

Kada se poruka pošalje, blokiram njegov broj. E sada mogu u kafić pa do svojih.

Hrabro ulazim u kafić.
Obukla sam bijeli top i bijeli kratki šorc.

•••

Ne znam koliko sam popila,ali osjećam se sasvim dobro. Stara ekipa je ovdje, runda ide za rundom. Prvo pivo,a zatim tequila koju pijem kao vodu. Znam da neću moći ustati ubrzo.

Začas ustanem i zateturam. Otvaraju se vrata i po prvi puta ove večeri se okrenem.

Ivan......

"Još jednu!"

Ivana već spremno otvara novu bocu i toči nam. Zadnja sam. Tada se stvori nečija ruka iznad moje čaše.

"Za nju dosta. Naplati mi što joj je ostalo."

"A tko si ti?"bahato ga upitam i odgurnem od sebe.

"Netko tko će se pobrinuti da večeras ne napraviš glupost."

"Jedina glupost si ti."

Naplati mu sve moje račune,a on me uhvati ispod ruke i povuče prema izlazu.

"Ujutro nastavljamo,ok?" pozdravim ekipu sa šanka dok me Ivan vuče prema izlazu.

Stanem i nekako se ukopam iako je to nemoguće budući da imam štikle. Stavi ruke ispod moje stražnjice,tako da mi donji dio ne bi slučajno otkriti gaćice i podigne me. Stavljam umorno ruke oko njegovog vrata .

"Hoćeš biti moja glupost večeras?"poljubim ga par puta u vrat, gircnem mu obraz te ga pokušavam udariti po stražnjici,ali imam prekratke ruke za to.

Spusti me,otvori vrata od auta,ali prije nego što me gurne unutra,poljubim ga,a on mi uzvrati udarac.

"Volim te i dalje,ali kao da ljubim bocu tequile."gurne me u auto, pažljivo stavi pojas,a zatim zatvori vrata.

Vozi me kod sebe doma, nudi mi hladan tuš koji prihvatim. Omotan ručnik nekako oko svog tijela i otiđem do njegove sobe. Leži na krevetu,ali ne spava. I dalje pijana,bacam se pokraj njega i kada udahnem njegov miris,sve mi se ponovno vrati. On je osoba koju volim,on je osoba koja me boli. S njim sam imala sve,a opet ništa.

Ante je bio samo obična zabluda. Nešto što mi je zamijenilo osobu koju stvarno volim.

Naslonim glavu na njegova prsa i kada čujem njegovo srcu kako odjednom počinje udarati snažnije, shvatim da smo napravili veliku grešku kada smo odlučili odustati od nas.

"Katja,kao prvog dana?"smije mi se dok me gledao u oči,a zatim ostavi poljubac na mom čelu.

"I više od tada."

Komentari? Iznenađeni?