Ljubav će promijeniti sve

E moj Ante

Elena je došla na smjenu deset minuta prije i potjerala me kući. Potrčala sam samo da sve uspijem na vrijeme. Preodjenem se i spustim ispred zgrade. Ante je već bio tamo. Nagne se i otvori mi vrata. Sjednem te ih zatvorim. Kada se okrenem prema njemu,njegove usne su već na mojima i ponovno ih ljube kao da ih nisu osjetile. Uzvratim mu poljubac na isti način.

"Što je to u tebi da me tako vuče?"

"Nemam pojma,ali osjećam isto."

Zašto sam to rekla uopće? Mislila sam da neću nikada nakon Ivana,a sada lagano osjećam isti osjećaj. Leptiriće proklete.

Odveo me na ručak u neki restoran gdje se vidi cijeli grad. Sjeli smo za stol odma do prozora. Iskreno, više sam gledala u Split nego u Antu.
Imala sam osjećaj kao da smo zajedno godinama i kao da ništa ne može stati između nas.

"Mila,gdje ti misli lutaju?"

"Zapravo sam užasno sretna što sam odlučila doći ovdje. Grad je predivan,ljudi su tako opušteni i osjećam se sretno."

"I meni je drago što si ovdje,ali nije mi jasno kako si tako mlada odlučila otići na drugi kraj države i započeti novi život."

Nisam željela pričati o tome,ali imala sam potrebu ispričati mu sve,samo nisam znala zašto.

"Trebalo mi je to. Život me nikada nije mazio. Majka me ostavila kada sam imala devet i to sam preboljela tek prošle godine. Zatim su mi se rastavili roditelji, započeli su nove živote što mi je bilo teško. Istina,otac je uvijek bio tu,ali ja nisam znala to sve cijeniti. Otišla sam da zaboravim i zaliječim sve rane. Tu se našao i Ivan kojeg sam zavoljela više od života,a on me lagano i varao. Stvarno mi je potreban novi početak. Nitko me nije mogao zaustaviti u tome."jedna suza tiho se spustila,a brzo za njom još jedna.

Ponovno sam se prisjetila svega i bilo mi je toliko teško da nisam mogla to držati u sebi. Ante je ustao i sjeo do mene,a zatim me zagrlio. Tada me još više sve zaboljelo i nisam mogla prestati plakati,a toliko sam željela. Restoran je srećom više prazan nego pun.

"Heej,oprosti. Nisam mislio da će te toliko zaboljeti. Imam ideju. Želim te samo razveseliti. I ne prihvaćam ne."

Ne pričam s ocom već četiri mjeseca i ne mogu opisati koliko me to boli. Želim,ali ne mogu. Strah me kako će reagirati na kada se pojavim ispred vrata.

Utješio me,prestala sam plakati. U miru smo pojeli ručak,a zatim krenuli u meni nepoznatom smjeru.
Nisam ništa govorila,pustila sam ga da vozi i da to stvarno bude iznenađenje.

Zaustavio je auto, izašao iz njega te mi otvorio vrata. Natjerati će me još da se i zaljubim u njega. Kada sam izašla, zatvorio je vrata i pritisnuo me snažno na njih.

"Obožavam ih."prstom pređe po mojim usnama,a zatim se približi dovoljno da ih poljubi. Ugrizne me za usnu te poljubi.

"Mogu si misliti."smijem mu se. Ubode me prstom u rebro na što ga nezadovoljni pogledam,a zatim ga udarim u rame na što se on namršti.

"To boli!"

"Vas nogometaše boli sve!"povisim ton kao što je i on.

"Dobro,vidim da ti je ovo sada zabavno,ali ima puno zabavnijih stvari tako da krenimo u akciju!"

Zabavni park? Kriste Ante! Pa koliko godina imamo?

"Jesi li nervozan zbog Evertona? Mislim imaš dva dan."

"Hajde,ne glupiraj se i ulazi. Čeka naš zabavno poslijepodne."

Istina,nervozna sam više od njega. Ne znam zašto,ali nadam se nekako pobjedi. Hajduk je jaka momčad,ali nije ni Everton za baciti.