Ljubav će promijeniti sve

Ručak

Znala sam da će nam danas doći na ručak budući da su to neko vrijeme odgađali i evo ih sada.
Nije mi toliki problem Ljubo koliko je Luce. Već vidim kako će mi ta žena danas povući posljednji živac kao da je špageta.
Ustala sam poprilično rano samo kako bi sve bilo spremno na vrijeme. Zbog tog ručka sam čak i pauzirala trening. Objasnila sam treneru da danas imam šok terapiju. Mislim,znam da bi trebala biti u ok odnosima s njom,ali kako da budem kada me tada prvi puta vidjela i već mi se počela miješati u ono što ne treba. Možda joj danas uspijem objasniti ili će ona sama shvatiti. Nemam ni malo živaca za to.

"Jesi stavio salatu u frižider?"upitam ga na što se on konačno trgne i ostavi mobitel.

I tako salata završi u frižideru.

"Majka će ti se na kraju žaliti da je salata pretopla."

"Opusti se. Neće ti toliko prigovarati."

Ma šta neće? Kladim se da će me ubiti u pojam danas i samo čekam da počnu priče oko vjenčanja. Tome se toliko radujem da to nije normalno.

Tako sam i dočekala da njih dvoje dođu. Propuštam trening danas zbog njih. Ako se ovaj ručak ne isplati, više nikada ga neću ni raditi.

Ljubazno im otvorim vrata. Luce me nježno prigli i poljubi u čelo. Ljubo mi samo pruži ruku.

"Uđite i osjećaje se kao kod kuće."

Nemoj,nemoj se toliko uživiti,molim te. I ovo radim preko volje i nadam se kako se neće vidjeti.

"Antiša naš!"izljubi ga kao da ga nije vidjela od rođenja,a zatim nam svakome pruži vrećicu u kojoj je vjerovatno poklon.

Sada još moram glumiti da sam iznenađena. Ubi me Bože što prije.

Otvorim vrećicu i imam stvarno što vidjeti. Izvadim prvo dječji body,rozni na kojem piše  Bakina princeza.
Nasmijem se kao da mi je drago,ali me razumijem nikako čemu to? Ha?

"Stvarno lijepo od Vas,ali ne razumijem."

"Mila moja,pa svi mediji pišu da si trudna. Zašto nam niste rekli?"

Pogledam zbunjeno Antu na što on samo slegne ramenima i naceri se.

"Da sam što? Nismo Vam rekli što?"

"Da si trudna dušo. Po svim portalima to piše. Vidi."izvadi mobitel iz torbice i otvori mi stranicu koju je očito već prethodno spremila.

"Ante i njegova zaručnica Katja,uskoro će postati roditelji. Viđeni su jučer kako izlaze iz luksuznog restorana,a Katji se već lagano vidi trbušić."

Malo bolje pogledam sliku. Istina, jučer smo izašli u restoran,ali nisam trudna! Imam one dane u mjesecu i normalno da mi trbuh izgleda malo čudno,ali još smo se dobro i najeli.

"Ne,nisam trudna i da jesam valjda bi Vama prvima rekli,nije li tako Ante?"povučem ga za rukav dok on oduševljeno gleda poklon koji mu je kupio otac.

"Mmm,ljubavi."

Ozbiljno? Umjesto da mi pomogne,on se i dalje tako ponaša.

Završili smo nekako temu nisam trudna i započeli novu zvanu svadba. Zašto ne mogu jesti u miru?

"I dalje si za to da imate čokoladnu tortu usred ljeta?"upita me pomalo sumnjičavo.

Da! Želim tu jebenu tortu!

"Naravno i još želim da samo vjenčanje bude negdje na otvorenom kao i sama proslava."

"Ante,ti se slažeš?"

Hajde,reci nešto! Sada kada počne da želi to i nastavi sa ali.

"Naravno mama. Zajedno smo pričali o tome."

Da stojim,pala bih na guzicu.

" A djeveruše i haljine?"

"Boja vina budući da je ja ne nosim."

"To nije naša tradicija. Vjenčanje bi trebalo biti u Crkvi,ispred Boga."

Evo, počelo je.

***

Iskreno,samo sam čekala da odu. Zašto ovo, zašto ne ono. Kako sada to? Kao da si je zamislila u glavi i sada želi da bude sve to njenom,ali to se neće dogoditi. Želim da moje vjenčanje bude savršeno te da bude kada ćemo oboje biti spremni. Ne želim brzati sa svime time.

Želim da nam bude lijepo,a u ostalom možemo živjeti i u braku bez djece,zar ne?

Nije nužno da prve bračne noći napravimo kopiju nas. Imamo dovoljno vremena za to.

Ante je za neku kaznu imao počistiti kuhinju. Napravim si čaj i sjednem u dnevni boravak. Uzmem njegov laptop i svoji bilježnicu. Više planer za vjenčanje.

Gledala sam slike i snimke ostalih vjenčanja ne bi li pronašla nešto što mi se sviđa.