Marko Pjaca i ja

13

Evo... Marko i ja smo u vezi vec 4 mjeseca. Super nam je.
Naravno da sam isla na njegove reprezentativne utakmice i susrela oca, ali uvijek sam ga uspjela izbjeci. Marko igra u Torinu za Juventus. Ne zivimo zajedno, ali svaki slobodan trenutak provodimo zajedno. Ja idem k njemu u Torino, on dolazi ovdje u Zagreb i uspjevamo.
Nisam mu jos rekla da mi je otac Niko Kovac. Nemam snage opce to izgovorit.

Razmisljala sam vec puno puta da odem do njega i da mu kazem sve sto ga ide. Uvijek sam odustala od toga nauma. Sada ga nisam vidjela vec tri mjeseca, ali cini se da cu ga ubrzo vidjeti jer reprezentacija ima okupljanje.

12:00 sati je i kuham rucak kao i svaki dan .
E da ne zaboravim upisala sam ekonomski fakultet i super mi ide. Mozda da imam pravog oca uz sebe mozda bi bio i ponosan.

Zvoni mi mobitel, Marko je.

Marko: "Bok ljubavi, sta radis?"

Ja: "Evo bas kuham. Nego, kada dolazis?"

Marko:" Sutra, jedva cekam da te vidim, zagrlim, izljubim, primim u narucje."

Ja:" Onda se jos malo strpi. Oke cujemo se navecer? "

Marko: "Idem s deckima iz kluba van, pa ako se ne stignem javit poslat cu ti poruku." "Volim te."

Ja: "Oke moze zabavi se. I ja tebe volim."

Ti dani dok nisam sa Markom jako mi sporo prolaze i ne znam sto bi sa samom sobom. Jedina zanimacija mi je fakultet pa mi to odvrati misli.
Sad je opet okupljanje reprezentacije i sigurna sam da cu sresti Niku. Mozda je vrijeme da ipak progovorim istinu. Njemu bi trebalo biti zao i tesko, a ne meni.
I tako dok sam ja kuhala rucak stalno sam razmisljala o tome. Nakon rucka sam oprala suđe i sjela si na kauc i tada mi je stigla poruka od Josipe.
U međuvremenu Josipa i ja smo postale jako dobre prijateljice, cak i vise, kao sestre.

Josipa: "Si za kavu?"

Ja: "Moze, ionako mi je dosadno."

Josipa: "Ajde dođi do mene i ja sam sama pa cemo se u miru ispricat.

Ja: "Dolazim za pola sata."

Obukla sam se za 10 minuta jer nisam danas bila bas nesto raspolozena za neko sredivanje, a ionako smo Josipa i ja bile naucene vidjeti jedna drugu bez sminke. Ali, javnost je znala za Marka i mene pa sam uvijek morala drzati do stila, ali nisam se time opterecivala.

Nakon sto sam se obukla uzela sam kljuceve i sjela u auto i krenula prema Josipi. Guzva nije bila velika jer je ipak bila nedjelja, tako da sam bila kod Josipe za 15 minuta.
Josipa me docekala vedra kao i inace, ali je primjetila da sam ja cudna. Bila sam i sama sebi cudna cijelo jutro. Usle smo u kucu.
Kuca je bila predivna. Znala sam da je Josipa imala prste u dekoriranju jer sumnjam da bi se Ivan toliko potrudio. Bas poput moga Marka. Njima je svejedno da li ce na zidu biti sat, slika ili šlapa. Sjela sam u dnevni na sofu koja je bila bas udobna. Pricekala sam kratko Josipu dok je donesla kavu i sok. Ispekla je neki cokoladni kolac koji je u meni jedino potaknuo mucninu. Ne mislim da je bio los, ali od jutra imam mucninu. Mora da je viroza.

Josipa:" Od sutra su nam decki opet pod kontorolom hahaha?"

Ja: "Da. Odmah cu mu stavit uzicu cim dođe."

Josipa: "Joj nemoj me nasmijavat.....a sto je tebi? Cudno mi izgledas."

Ja: "Nemam pojima. Cudno se i osjecam."

Josipa: "Boli li te sta?"

Ja: " Ne, osim sto mi je od jutra mucno i imam taj neki drugaciji osjecaj. Ne znam ne mogu opisat kako se osjecam."

Josipa: "Ne znam stvarno.. cekaj kazes mucnine. Ne zelim te uzbudivati, ali jesi li pomislila na trudnocu?"

Ja: "Ma daj sta ti je. Ma nemoguce. Pazili smo. !"

Josipa: "Si sigurna. Mozda i je viroza, ali odi doktoru ili kupi test i provjeri. "

Nakon naseg razgovora jedno vrijeme sam bas bila zabrinuta. Mislim sto ako sam trudna. Kako cu to Marku reci? Pa samo smo u vezi cetiri mjeseca. Mislit ce da ga tako zelim zadrazat. A nismo nikada ni razgovarali o tome. A njegovi? Mama njegova me uopce ne voli. Pa kada bi saznala da nosim Markovo dijete poludjela bi. Ne znam.

Josipa i ja smo dalje razgovarale o ne bitnim stvarima i bila sam kratko jos kod nje i krenula sam prema stanu. Ali cijelo vrijeme sam razmisljala o moguvoj trudnoci. Ne znam da li da javim Marku ili da prvo provjerim sama?

Stala sam u ljekarni i kupila najpouzdaniji test za trudnocu.
Jedva sam cekala da dođem u stan i da to obavim, ali kada sam dosla bilo me je strah. Zar cu postati majka sa 19 godina??

Uzela sam test i otisla u kupaonicu te se popiskila na njega. Tih 3 minute je bila cijela vjecnost. Na uputama je pisalo ako je plus da znaci da sam trudna, a ako je minus nisam. Ne mogu rec sta sam ocekivala jer nisam znala. Bila sam u strahu, soku, uzbudenju....

Proslo je tri minute i pogledala sam na test.