Marko Pjaca i ja

3

Pogledala sam na mobitel i bio je nepoznat broj, pa se nisam javljala jer sam imala neugodna iskustva sa takvim pozivima. No mobitel je stalno zvonio i odlučila sam se javiti.

Ja: Halo? 

xXx: Dobro večer, oprostite što zovem ovako kasno, da li ste vi Nella? 

Ja: Da jesam. Izvolite. 

xXx: Pa zovem u vezi one istrage koju ste podnjeli.

Ja: Da recite. ( Moja prijateljica pomogla mi je pronaći nekog detektiva kako bi pronašla oca. Ipak sam željela saznati kakav otac može napustiti dijete) 

xXx: Saznali smo da vaš otac živi tu u Zagrebu i da ima obitelj. Oženjen je te ima jednu kćer od 16 godina. Ime oca vam ne želim govoriti preko mobitela, već želim da se nađemo što prije i da vam predam papir sa podacima o vaašem ocu. 

Ja: Da..d..a. ( zamuckivala sam). Može sutra? U 8.00?

xXx: Naravno, vidimo se, laku noć.

Ja: Laku noć

Pa ne mogu vjerovati, napokon ću saznati tko mi je otac. Ne znam da li osjećam tugu ili radost. Sva sam zbunjena. On ima obitelj, imam polusestru. Nije mu dugo trebalo da stvori novu obitelj.  Dugo sam razmišljala i već je bilo kasno, i otišla sam spavat ali nisam se baš naspavala. 

6:30 Budim se i obavljam higijenu. Cijelo vrijeme razmišljam tko je on, da li sam ga već vidjela, da li sam razgovarala s njime. Skuhala sam kavu i popila. Presvukla sam se i u 7:45 krenula na dogovoreno mjesto. Stigla sam u park u kojem sam se dogovorila sa detektivom i došao je napokon jer je već bilo 8:20.

xXx: Jutro!, Oprostite što kasnim, ali evo ovo je papir i nadam se da ste zadovoljni. Svi troškovi su plaćeni. Platila ih je gospodična Ivana ( moja najbolja i jedina prijateljica ). 

Ja: U redu. Hvala vam! 

Sjela sam na klupicu i nisam otvarala papir jer sam se bojala koje ću ime zateći, koju adresu, broj telefona. Svega me bilo strah. 

Otvaram papir i ne mogu vjerovati. Pa ovo nije istina. Nemoguće. Jednostavno sam u šoku.