Marko Pjaca i ja

4

Niko Kovac je moj otac????
Pa kako. Ma to je nemoguce. Sto cu sada? Mrzim ga!!!!
Ma to je neka pogreska!!!

Dosla sam kuci i sjela na kauc u dnevni i gledala u jednu tocku. Pa ja imam oca, ziv je, ali nije me htio kao bebu gdje bi me sada htio. Pitam se da li se uopce koji puta sjeti da ima kcer.
Ionako ima, ali nisam ja ta. Ima on novu obitelj. Pa normalno. Ja sam mu bila samo zapreka u zivotu i rijesio me se.

Vec je bilo 11:00 sati, a ja sam i dalje razmisljala i gledala u jednu tocku. Otisla sam do kupaonice i umila se da dođem k sebi. Uzela sam jaknu i izasla van ( padala je kisa) , a nije me bilo briga. Bila sam mokra do koze. Otisla sam do stadiona gdje je bila reprezentacija. Imali su trening i ugledala sam njega. Oca. Cini se dobra osoba, a takvo je zlo ucinio. Stojim na kisi vec 15 min. Trening je zavrsio i krenula sam prema njemu, mom ocu.

Niko: " Dobar dan, izvolite"
Gledam u njega i sutim.
Niko: " Gospođice, jeste dobro?"
Ja i dalje sutim i odjednom mi se pocnu slijevati suze niz obraz. Nisam imala snage i samo sam otrcala. Okrenula sam se i vidjela sam da je gledao za mnom, ali ovo je bilo previse za mene.

Igraci su krenuli iz svlacionica trceci prema svojim autima. Vidjela sam ih kako se zure da ne pokisnu, a ja??? Ja sam sjela na pod i plakala. Kisa je toliko padala da se je jedva vidio prst ispred nosa. Nakon nekih 5 minuta cujem nekoga kako trci prema meni.
Mozete pretpostavljat tko je to bio. Marko Pjaca, glavom i bradom.

Marko: "Jesi li dobro?"

Ja: " Jesam, bez brige."

Marko: " Zasto tu sjedis na kisi?? Pa prehladit ces se!" - mogu rec da je i povisio ton.

Ja: " Ne brini ti za mene. Odi svojim putem i mene pusti na miru!!" Odbrusila sam mu.

Zamahnuo je rukom i krenuo prema autu. Vidjela sam kako je sjeo u auto, a ja sam se tada ustala i krenula pjesacit prema stanu
(Imala sam 20 min pjeske).
On je sjedio i dalje u autu i kada sam prosla pokraj njega izasao je iz auta i opet dosao do mene.

Marko: " oke, ne poznajes me kao ni ja tebe, ali koji god da je problem, rijesit ce se. Ajde molim te sjedni u auto i ja cu te odvest kuci. Ne moras ni rijec progovorit sa mnom. "

Ja sam razmislila i krenula sam prema suvozacevom mjestu bez da sam ista rekla i sjela u auto. Kada sam sjela rekla sam samo gdje zivim. Bila je guzva i voznja je trajala cijelu vjecnost.
Skuzila sam da je Marko stalno gledao prema meni i onda mi je puko film!

Ja: " Dobro, sta je? Imas kakvo pitanje ili inace volis buljit u ljude??"

Marko: " Ne moras se derati, gledao sam te jer mi se cinis poznata."

Ja: " ja sam ona seprtlja iz restorana."

Kada sam mu odgovorila zasutio je jer je vidio da nisam raspolozena za razgovor. Kada smo stigli ispred zgrade izasla sam van iz auta.

Ja: " Hvala na voznji. Bok."

Marko: " Nema na cemu."

I krenem ja prema ulazu u zgradu i odjednom cujem Marka kako vice.

Marko: "Hej! Ti znas moje ime, a ja tvoje ne. Mogu li ga saznati?"

Ja: "Zovem se Nella. Zadovoljan ili imas jos koje pitanje? Mozda OIB ili JMBG ???"

Marko: " Zasad je dovoljno ime, drugi put cemo ostalo. Bok Nella."

Nije mi se smijalo, ali Marko mi je izmamio osmijeh na lice. Istina je da sam bila bezobrazna i to poprilicno, ali bio je smiren. Mozda i prevec.
Otisla sam u stan, pogledam na sat i vec je 14:00 sati. Otisla sam u kupaonicu i svukla mokru odjecu sa sebe i legla u kadu.
Razmisljala sam, plakala, ali voda me je smirila.
Bila sam u kadi sigurno sat vremena i nakon toga sam otisla u krevet i zaspala.