Što će učiniti djevojka koja nema roditelje, no upoznaje oca koji je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i zaljubljuje se u igrača koji možda i nije pravi dečko za nju ili ipak je?
Subota je i 8:00 sati je. Budim se na najljepsi moguci nacin. U zagrljaju mojeg muskarca. Taj osjecaj. Otvorim oci i vidim da me Marko gleda.
Ja: "Koliko buljis u mene."
Marko: "Vec neko vrijeme buljim."
Ja: "Nemoj....cudno je."
Marko: "Nije kad gledam najljepsu djevojku na svijetu."
Ja: "Ajde izvukao si se."
Krenem da ustanem iz kreveta, Marko me povuce k sebi. Pocinje me ljubiti i bas mi gode njegovi poljupci i dodiri. Njegove ruke su poput stitnika. Kada me dotaknu osjecam se najsigurnijom na svijetu. Opet pokusavam da ustanem iz kreveta no nemoguce je.
Ja: "Ajde Marko ustaj, gladna sam."
Marko: "Nee....ostanimo jos malo. Zelim te u svom narucju!"
Nakon dugog nagovaranja dao mi je da ustanem. Obavljam jutarnju higijenu i vracam se iz kupaonice u sobu u donjem rublju. Znala sam da me Marko odmjerava jer sam ga vidjela u ogledalu. Ali, kad on moze kraj mene hodati u boksericama mogu i ja ovako. Vracam istom mjerom. Krenula sam se odjevat, ali Marko ne ustaje iz kreveta nego i dalje bulji. Bas me briga. Odjenula sam se i pripremila sam dorucak.
Ja: "Marko, daj dođi dorucak je na stolu."
Ubrzo je dosao i doruckovali smo. Posto je subota Niko je dao slobodno pa danas nemaju trening. E pa hvala mom ocu. Ironicno. Marko i ja smo se dogovorili da cemo danas provesti cijeli dan zajedno. Isli smo na Jarun, pa na sladoled, u park, u kino, u muzej..... Bas nam je proletio dan. U stan smo stgli u 18:00 sati.
Marko: " Idem kuci da se presvucem pa cu doci po tebe i idemo na veceru."
Ja: "Moze."
Nakon sto je on otisao ja sam se otusirala i krenula sam se spremati. Kosu sam ispeglala, imala sam blagi makeup, a haljina je bila boja breskve tj blaga, duga sa prorezima. Tako sam istaknula noge. Stikle su bile bijele boje.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Bilo je 19:00 sati kada je Marko dosao po mene.
Marko: "Nella...ovaj. Izgledas savrseno."
Ja: "Bome nisi ni ti los."
Marko i ja smo krenuli prema automobilu. Nije mi htio reci kamo idemo. U jednom trenu smo stali i rekao mi je da ce mi staviti povez na oci. Prvo nisam pristala, ali ajde popustila sam onda. Njemu je to bilo jako smijesno, ali meni ne. Stali smo. Otvara mi vrata i primio me za ruku. Priblizio mi se i sapnuo mi je : "uz mene nikada neces pasti." Govorio mi je kuda trebam hodati i mislim da to nije restoran. Osjetila sam travu, barem tako mislim. Nakon dugee i teske muke skinuo mi je povez i ostala sam u soku. Bili smo u nekom parku. Samo nas dvoje. U sredini parka bio je stol za dvoje, a po drvecu su bile lampice tako da je park bio osvijetljen. Uz nas su bili jos dva konobara i vioncelist. Predivno.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sjeli smo za stol. Pili smo vino, a zatim vecerali. Marko me zamolio za ples tako da smo i plesali. U jednom trenutku je kleknuo, a mene je presjeklo u prsima.
Ja: "Sta radis. Sta koljeno te boli??"
To sam rekla da mu da znak da ne radi glupost.
Marko: "Ne, ne boli me koljeno."
U sebi sam pomislila: "Boze pomozi!!!!"
Marko: " Od kad sam te sreo znao sam da ces mi uzeti srce i jesi. Sad ti upravljas njime. Ne moras se bojati, jer vidim da si probjedila, ali nebudem te zaprosio, jos."
U tom trenutku sam izdahnula i dosla k sebi. Bilo mi je lakse.
Marko: "Sada sam kleknuo da te sluzbeno pitam zelis li mi biti djevojka?"
Ja: "Naravno da zelim."
Marko: "Iduci put kad cu kleknuti ispred tebe pitat cu te da mi budes zena. Tada cu ti stavit zarucnicki prsten na ruku. Sada cu ti stavit prsten vjernosti i ljubavi. To je prsten kojim ti dajem sebe. "
Ja: "Prsten? Ok, ali pomislit ce ljudi da smo zaruceni. "
Marko: " Reci cemo istinu, da je to prsten koji sam ti poklonio kada sam te pitao da mi budes djevojka."
Tada mi je stavio prsten na ruku. Ustao se i stravstveno me poljubio. Plesali smo i smijali se. Bilo je vec kasno pa smo odlucili krenuti kuci tj k meni.
U autu sam ga morala pitati kako to da nikad ne idemo k njemu, ali nije imao tu svoj stan vec je zivio s roditeljima, a ja jos nisam spremna da ih upoznam. Normalno, stalno sam razmisljala kako ce biti kad ode u Torino. Ali imali smo jos vremena do toga. Najvise me muci to sto mu tajim tko mi je otac. Ubrzo smo dosli do stana. Marko nije ostao kod mene vec je otisao kuci jer je imao trening sutra ma da je nedjelja. A ja sam zaspala u brizi. Mozda bi bilo vrijeme da mu kazem istinu ili ne ?
