Marko Pjaca i ja

18

Marko: Nella, ajde reci mi. Pa ako nisi do sada shvatila da mi mozes sve reci onda stvarno ne znam.

Ja: Marko ja sam....

Marko: No, reci mi

Imao je zabrinut izraz lica, a onda sam se sjetila nkegovih rijeci da bi mu beba predstavljala prepreku. Mozda mu ipak ne bi trebala reci.

Ja: Ja sam mislila da me varas i zato sam otisla.

To mi je jedino palo na pamet da izmislim. Nisam sigurna da jos treba znati da sam trudna.

Marko: K vragu Nella. Pa kako to mozes pomisliti. Nikada ti to ne bih ucinio.

Ja: Oprosti

Tada me je primio za ruku i obecao da ce zauvijek biti sa mnom, a ja sam mu lagala.
Zaspala sam cekajuci da infuzija iscuri u moju venu.

Nakon tri sata cekanja, pustili su me kuci, a prije nego sam otisla doktor me je pozvao u ordinaciju i rekao mi je da se ne smijem uzrujavati kao ni dozvoliti da me drugi uzrujavaju jer ce naskoditi bebi i meni. Shvatila sam to vrlo ozbiljno. Izasla sam iz ordinacije i krenula u automobil. Marko me je odvezao u stan, cekalo me jelo, a bas sam bila gladna.
Rucali smo. Tada me je Marko pitao kako sam saznala da mi je Niko otac, odgovorila sam da mi je jedna prijateljica pomogla sa nekim detektivom. Nije se htio puto petljati u odnos između mene i Nike. I sam je rekao neka sve ide svojim tokom, ma da ga ja nisam htjela opce vidjeti.

Marko mi je naredio da odem prileci u sobu sto sam i ucinila. Bas kada sam legla nastala mi je velika mucnina, jos mi nije bilo tako mucno do sada. Izjurila sam iz sobe u kupaonicu. Mislila san da cu dusu ispustiti. Za desetak minuta izasla sam iz kupaonice i vidjela sam Marka zabrinutog kako sjedi na kaucu. Otisla sam do njega.

Marko: Spremi se ides doktoru. Pa imas mucnine, vrtoglavicu. Moramo to provjeriti. Sto ako je nesto ozbiljno?

Ja: Ne, ne treba. Rekla sam ti da mi je dobro

Marko: Nella. Ides i tocka nema rasprave. Hajde !!

Bas se izderao na mene.

Ja: Trudna sam !! Ti je sada jasno. Nisam otisla jer sam mislila da me varas. Otisla sam jer si rekao da ti bi sada dijete predstavljalo prepreku, a ja sam trudna. Htjela sam ti olaksat. Zato imam mucnine i vrtoglavice. Zato sam nasamo razgovarala s doktorom.

Marko me je gledao. Bas se ukipio. Nisam znala kakvu reakciju mogu ocekivati od njega. Bilo me je uzasno strah.
Marko se nasmijesio i doslovno potrcao prema meni, iako nismo bili daleko jedno od drugog, i zagrlio me. Poceo je plakati. Bas sam bila zbunjena.

Ja: Marko el ti to places? Znam nisam ti trebala reci. Ja mogu sama odgajati dijete. Meni ne ce biti problem.

Marko: Nella, ucinila si me najsretnijim covjekom na svijetu. Podarit ces mi dijete. Jesam rekao da smo mladi, ali nama se dogodilo sada i ja sam presretan zbog toga. Volim te.

Marko je kleknuo ispred men i tada je prislonio glavu na moj trbuh i rekao je bebi da ju voli. Tada sam ja pocela plakati. Bili smo u svom filmu nekih pola sata. Nakon toga smo se sabrali  i vec smo razmisljali o imenima, spolu. Istina, bit cemo mladi roditelji, ali najsretniji i najponosniji.
Iako, sumnjam da ce Markova mama biti odusevljena. Marko me je pitao da li smije reci deckima u reprezentaciji sto je i podrazumijevalo Niku. Razmislila sam i zasto ne bi. Ali odlucili smo malo pricekati sa time. Tek sam jedan mjesec trudna. Pricekat cemo barem da prođe prvih tri mjeseca.
Mislim da sam konacno skinula kamen sa srca. Lakse mi je bilo reci istinu.
Marko i ja smo najsretniji par na svijetu.
Malo smo i zadrijemali na kaucu i probudili se oko 18:00 sati. Osjetila sam da drzi glavu na mom trbuhu i prica nesto. Vec je poceo razgovarati sa bebom. Kada sam se probudila rekao mi je: malo smo zadrijemali buduca mamice. Bas je cudno zvucalo.

Predlozio je da se idemo prosetat, sto je i bila super ideja. Malo svjezeg zraka nikome ne skodi. Obukli smo se malo slojevitije jer ipak je bilo hladnije. Ljeto je zavrsilo. Primili smo se za ruke i setali po Zagrebu. Prigrizli smo nesto usput i nastavili setati. Tijekom setnje smo se dogovorili za imena. On bira za djevojcicu, a ja za djecaka. A sada zavisi koji je spol. Znaci, ako je djevojcica zvat ce se Anabella, a ako je djecak zvat ce se Eduardo. Slozili smo se bez ikakve rasprave. Setali sm9 sigurno dva sata, cak i vise. Postali smo umorni i onda smo se vratili u stan. Ispred stana su me cekale buket crvenih ruza i koverta.
Pisalo je na koverti " za Nellu".
Marko i ja smo se pogledali, ali nismo imali pojima od koga bi to moglo biti.
Otvorila sam pismo:
" Draga kceri, nisi me htjela saslusati pa sam ti odlucio napisati pismo. Kada te je majka rodila bio sam najsretniji na svijetu jer mi je podarila najljepsi moguci poklon. Nakon samo dva dana ona je umrla i ostali smo ti i ja. Imao sam 21 godinu i bio sam sam sa malim djetetom. Nisam se znao brinuti. Ali volio sam te bas kao i sada. Dao sam te tada jednoj zeni s kojom sam se dogovorio da te cuva. Posjecivao sam te svaki dan. I bio cijeli dan sa tobom. Nakon 5 mjeseci ona je nestala i uzela tebe. Prijavio sam ju, ali imala je lazno ime. To mi je bila najvveca pogreska u zivotu. Samo sam ti htio dobro, nadam se da ces shvatiti kada ces jednog dana imati svoju djecu.
Trazio sam te, ali nisam te mogao naci jer meni nisu davali pristup nikakvim dokumentima ni nicemu slicnome. Bio sam izbrisan, tj nikada nigdje nije pisalo da ja imam kcer.
Nemoj mi oduzeti taj osjecaj i srecu. Sretan sam da si ziva i zdrava i zapamti da cu uvijek biti tu za tebe.
Tvoj tata "

Potaknulo me to njegovo pismo, ali nisam mu mogla odmah oprostiti i zaboraviti. Pa ja ocekujem dijete i sve bih ucinila za njega.
Ustala sam se od stola i spremila pismo. Marko me je pitao da li sam dobro na sto sam odgovorila da jesam, ali da bih isla spavati. Preodjenuli smo se i legli u krevet. Stisnuli smo se jedno uz drugo, a Marko je stavio ruku na moj trbuh i tako smo zaspali.