Marko Pjaca i ja

21

Zrake sunca se probijaju kroz zavijese. Jedna zraka osvjetljava Markovo lice. O Boze, tako je predivan. Ne samo izvana vec i iznutra.
Polako se i Marko budi.

Marko: Dobro jutro ljubavi.

Ja: Jutro

Marko: Ne da mi se ustajat iz kreveta. Koliko je opce sati?

Ja: Ni meni. Nikako da se naspavam. 8:00 sati je.

Marko: Spremna za danas? Svi ce danas saznati.

Ja: Ma rođena spremna.

Marko se nasmijao i prislonio svoje usne na moje. Tako mi daje mekane poljupce. Zudim za njim. Njegovi dodiri me uzbuđuju. Daju mi osjecaj zadovoljstva. Marko nastavlja. Posvuda su njegovi poljupci. Ruka mu klizi niz moje tijelo. Ubrzo je ispod moje pidzame. Nisam se ni snasla, a vec sam u donjem rublju. Marko je u boksericama. Kako je savrsen. Sada ja preuzimam kontrolu. Nalazim se na Marku. Dodirujem ga na njegovim najosjetljivijim mjestima. Disanje mu se ubrzava kao i lupanje srca. Ne moze izdrzati. Lijeva ruka mu je na mome bedru, a desnom stisce plahtu. Znoji se. Drhti.
Kada sam vidjela da je zadovoljan, prestala sam. Ipak, ne smijemo imati odnose. Nismo si nista rekli. Osmijeh je bio dovoljan.

Obavili smo jutarnji higijenu. Doruckovali smo. Bilo je vec 11:30 sati. Morala sam nazvati frizera da dođe jer ne želim u grad da me netko vidi. On ce doci u 16:00 sati. Haljina je spremna. Marko je dosta opusten, naucen je na takve stvari, ali ja nisam. Strah me. Bas sam nervozna.
Da mi vrijeme brze prođe slusala sam neku muziku, gledala film, razmisljala o zivotu i sto mi se sve izdogađalo i ubrzo je doslo tih 16:00. Stigao je frizer.
Sjela sam na stolac, Marko je otisao u sobu jer nije zelio smetati. A njemu treba kratko  da se spremi. I frizer je krenuo. Ima bozanstvene ruke. Stvarno je frizura prelijepa, raspustena kosa i blage kovrce. Također make up je odlican. Haljinu jos nisam odjenula, a Marko mi je vec govorio da sam prekrasna. Ali konacno je dosao  i red na haljinu. Bila je rozaste boje, jednostavna duga haljina, a opet meni jako draga.

Odjenula sam se i Marko i ja smo bili spremni.

Marko: Spremna?

Ja: Da

Krenuli smo i ubrzo dosli do hotela "Westin" u kojem se odrzavala svecanost. Kada smo izasli iz auta novinari su skocili pred nas. Bila je guzva. Od navijaca, fanova do novinara i zastitara. Svuda se culo : kada trebas roditi? Koliko si trudna? Zasto niste prije obznanili vijest?

Bilo me je i strah. Napadni su bili novinari. Konacno smo usli u predvorje hotela i zaputili se u salu. Svi su bili unutra. Na kraju sale vidjela sam oca. Usli smo i svi su nas gledali. Marko me je cvrsto primio ruku da mi dade doznanja da je uz mene. Otisli smo za stol. S nama za stolom su sjedili Ivan i Josipa Perisic, Nikola i Vanja Kalinic, Mateo i Izabel Kovacic, Franka Batelic i Vedran Corluka te Mario Mandzukic i Andrej Kramaric. Oni dvojica nisu imali pratnje. Josipa je prva dotrcala do mene i zagrlila me.

Josip: Znaci ipak si trudna i nisi mi rekla???

Ja: Oprosti, ali stvarno nismo nikome rekli.

Tada su poceli dolaziti do nas i cestitali su nam. Marka su vec suigraci zezali i vikali su mu tatica. Dobro smo se nasmijali. Odjednom cula sam iza sebe "cestitam". Mozete pogoditi tko je to bio. Niko, moj tata.

Okrenula sam se, a on i Marko su se vec rukovali. Svi su se bojali moje reakcije. On je gledao u mene, nije znao da li da otiđe ili ostane, da mi nesto kaze?? A onda, sve se u meni prelomilo. Otisla sam do njega, do tate i zagrlila ga. Plakao je od srece. I ja sam pocela plakati, ali bila sam u zagrljaju svoga oca. Najljepsi i najdragocjeniji trenutak. Pogledao me i rekao: Kceri cestitam ti, postat ces majka. Hvala ti za ovo.

Ja: Oh tata.... oprosti sto ti nisam dala priliku.

Zagrlio me i onda mi je obrisao suze. Svi su bili sretni. Ovo je jedna od najsretnijih veceri u mom zivotu. Imam Marka, imam tatu i dvije bebice koje zeljno iscekujem. Nakon tih emocionalnih trenutaka svatko se vratio za svoj stol. Vecerali smo i onda je pocela svirati glazba. Svi smo plesali. Plesala sam sa tatom.  E da, upoznala sam njegovu zenu i svidjela mi se, draga je. Jos moram upoznati polusestru.
Bila je ponoc i sa pozornice se cula moja omiljena pjesma "dozivotno tvoj". Marko me primio za ruku i odveo na podij. Plesali smo i odjednom je kleknuo pred mene. Glazba je prestala, a on je uzeo mikrofon.

Marko: Prosli put sam ti stavio prsten na ruku i rekao sam ti da je to prsten moje ljubavi i vjernosti prema tebi. Također sam ti rekao da iduci put kada cu kleknuti pred tebe da cu ti staviti zarucnicki prsten. I evo me, kleknuo sam. Nella, od prvog trenutka vidio sam u tebi nesto posebno. Volim te. Postat cemo roditelji i to blizanaca ( tada su svi poceli govoriti molim?? A Marko je rekao da da culi ste dobro). Zelim da dijelim s tobom zivot, da zajedno putujemo kroz zivot, zelim s tobom zivjeti, odgajati nasu djecu, dijeliti dobro i zlo. Nella hoces li mi uciniti cast i postati mojom zenom? Hoces li se udati za mene?

Naravno da sam plakala, zaprosio me.

Ja: Da hocu, volim te.

Poljubio me, a onda mi stavio prsten na ruku.

Pjesma je nastavila, a mi smo nastavili plesati. Tako su nam svi imali razloga opet cestitati sto su i ucinili. Tata je dosao do mene. Zagrlio me i rekao mi da je ponosan na mene.
A onda je tata na sav glas viknuo: " Postat cu djed i to dvostruki!!!" Na sto su se svi nasmijali.

Za stolom je bilo veselje kao i u cijeloj sali. Ljubav je vlada kao i sreca i mir.
Sutra ce svuda pisati da smo se zarucili i da ocekujemo blizance, sto znaci da ce i Markovi roditelji saznati, ali ne zelim se sa time opterecivati. Slavlje je bilo do dugo u noc, a zatim je svatko otisao svojim kucama. Mislim da vecer nije mogla bolje zavrsiti.