Marko Pjaca i ja

20

Ja: Sto se događa??

Marko i ja smo bili u strahu i zbunjeni.

Doktor: Sve je u redu odnosno bolje ne moze biti.

Ja: Pa sto je onda.

Doktor: Cestitam, nosite blizance.

Nisam mogla vjerovati. Pogledala sam Marka, a on je bio odusevljen. Vidjela sam mu suzu u oku. Dobit cemo blizance.

Doktor: Zelite li znati spol?

Marko: Naravno da zelimo.

Doktor: Cestitam. Nosite djevojcicu i djecaka.

Ja: Ozbiljno? Ne mogu vjerovati.

Doktor: Zato imate veci trbuh. Samo se nastavite cuvati i sve ce biti u redu. Sada se obrisite od gela i mozete kuci.

Ucinila sam sto je rekao i Marko i ja smo otisli. Sjeli smo u auto i Marko se nagnuo k meni i poljubio me.

Marko: Podarila si mi svu srecu svijeta. Dobit cemo princa i princezu.

Ja: Marko?

Marko: Reci

Ja: Mene je strah. Mislim ipak su to dvije bebe. Hocemo mi to uspijeti?

Marko: Nemoj se brinuti oko toga. Sto smo sve do sada prosli. Imat cemo djecu. Imat cemo obitelj. To je najvaznije. Volimo se i drugo nam ne treba. Samo se opusti.

Nakon njegovih rijeci bila sam smirenija, znala sam da je uz mene.
Otisli smo do neke pekare da Marko uzme nesto jer nismo doruckovali i zatim smo otisli na stan.

Bilo je vec podne i stvarno smo se dosađivali. Marko je bio na instagramu, ja sam na internetu citala neke vijesti. Odjednom sam se pukla smijati. Izasao je neki clanak gdje je pisalo da smo Marko i ja prekinuli jer ni Marko, a ni ja nismo objavili zajednicke slike na instagramu. Rekla sam Marku, on je rekao da ce oni sutra svi ostati u soku kada vide da smo zajedno, a i da sam jos trudna.

Ja sam obavljala neke sitne pripreme za sutra. Pripremila sam haljinu, a Marko odijelo. Samo da sve dobro prođe. Kako cu izgledati u haljini? Mislim zbog trbuha. Za Marka znam da ce biti zgodan.
Otisla sam u sobu i otvorila jednu ladicu, a u njoj je bilo pismo od oca. Znam da je bezobrazno od njega sto me ostavio, ali opet htjela sam da u ovakvom trenutku imam barem oca uz sebe, ako ne mogu majku. Ne znam, ali sve vise imam osjecaj da moram oprostiti ocu i pregristi ponos. Citajuci ponovno to pismo pocela sam plakati. Marko me je valjda cuo i dosao je u sobu.

Marko: Nella sto se događa?

Ja: Ma nista, placem od srece od tuge.

Marko: Zasto od tuge? Reci mi. Ne mogu te gledati u suzama.

Ja: Znam da mi je otac ziv, znam tko mi je otac, osjecaji prema njemu su mi pomjesani. Zelim da bude uz mene, a onda se sjetim da me ostavio. A opet, mozda je i imao razloga to uciniti.

Marko: Gle, ja sam rekao i tebi i njemu da ne zelim mjesati. To je vasa stvar. Ali, mozda bi trebala popricati sa njim i saslusati ga. Razumijem da te boli cinjenica da nisi odrasla uz njega, ali kao sto si i sama rekla mozda je imao razlog.

Tada sam zagrlila Marka. Uvijek mi je dao pravi savjet. Mislim da bi trebala popricati sa ocem. Ipak, otac mi je. Duboko u sebi osjecam veliku ljubav prema njemu, volim ga. Ali svako sjecanje na proslost oduzme taj osjecaj. Ni Marko, a ni otac ne znaju sto sam zapravo prosla. I ta tajna ce zauvijek ostati moja tajna. Kada bi ju Marko saznao mozda bi me i ostavio.

Lijepo je biti u Markovom zagrljaju, obozavam njegove strastvene poljupce, njegove meke dodire. On se vec uzivio u ulogu oca da cak sam sdbe naziva tata. Bit ce odlican tata. Imat cemo obitelj i cuvat cemo je. Sutra kada nas vide i saznaju da sam trudna bit ce svi u cudu. A bili smo i Marko i ja. Niko ce postati djed. Valjda ce mu biti drago.
Bolje je da se prestanem opterecivati i pocnem misliti na sebe i svoje bebice. Dva bica rastu u meni.
Idem se otusirat i idem spavat, umorna sam. Sutra je veliki dan. A i moram izgledati veoma lijepo jer je to svecano okupljanje.
Marko se je isto istusirao i legao je u krevet.

Marko: Nella te mogu nesto pitati.

Ja: Pitaj.

Marko: Djeca kada se rode nosit ce moje prezime, mislim s obzirom da nismo jos vjencani?

Ja: Da, red je da imaju ocevo prezime.

Marko: Eduardo i Anabella Pjaca.

Ja: Ne zvuci lose.

Marko: A znas sto zvuvi najbolje?

Ja: Sto?

Marko: Nella Pjaca. Jedva cekam taj dana kada ces mi postati zena.

Ja: Marko dao.si mi prsten, ali ne zarucnicki. Ne tjeram zlte ja da me zaprosis, ali ti vec razmisljas o vjencanju. A ako ga bude ( sto se nadam ) bilo bi dobro da se obavi nakon sto se porodim.

Marko: Naravno da ga bude. Buduca gospođa Pjaca.

Nasmijala sam se i poljubila ga. Obozavam njegov osmijeh. Nadam se da ce ga imati nasa djeca bas na nalik Marku.
Obozavam ta mala stvorenja.

Ja: Auc!!!!

Marko: sto je bilo???

Marko se odmah ustao iz kreveta i dotrcao do moje strane. Bio je zabrinut. Uzela sam njegovu ruku i stavila ju na trbuh.

Ja: El osjetis?

Marko: Da li to moj sin igra nogomet ili se vec braca svađaju?

Morala sam se nasmijati. Poceli su se ritati. Rekao je doktor da ce biti malo bolnije posto su blizanci, ali za njih bi sve izdrzala i ucinila.

Marko se vratio u krevet i zaspali smo zagrljeni. Jedino mi je njegov zagrljaj pruzio utociste.