Evo, vec je proslo dva tjedna kako radim u dinamu. I dalje imam problema sa roditeljima i sa Ivanom. On je opsjednut samnom. Pomno me prati sto radim i sa kim. Vec ga se i bojim. Rekla sam to tati, ali njegov odgovor je to da me Ivan voli i da je to normalno u vezama. Ali, mi nismo u vezi !!
Sto se tice dinama, super mi je tamo raditi. Sa svima se slazem odlicno. I da, sa Filipom nekako vise nego odlicno. Ne znam ni sama, ali kad sam sa njime osjecam se tako posebnom, tako mirnom, nasmijava me..... Mislim da sam se zaljubila, ali ne znam bas da ce biti icega između nas. Svi se boje mojih staraca. Oni samo trepnu i mogu nekome namijestiti da ostane bez posla, karijere, ugleda... Bezobrazno ha?? Eh, vrijeme mi je da ustanem. Ponedjeljak je. Vecini je to najgori dan u tjednu, ali ja ga volim, jer nakon napornog vikenda sa roditeljima, super mi je otici u dinamo. Ustajem i obavljam jutarnju higijenu. Danas sam se obukla kao i inace, nista posebno.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Silazim na dorucak kao i obicno. Roditelji su za stolom. Spremni za posao.
Ja: Dobro jutro.
Tata: Kamo ces?
Ja: Pa na posao.
Mama: Zar nisi odustala ni nakon dva tjedna?
Ja: Nisam, niti budem.
Tata: Sramotis nas.
Ja: Gledajte, ako ovog trenutka ne prestanete ja idem. Dosta mi je vise.
Tata: Dobro. Jedi
Uzela sam si neko pecivo i jogurt. Teta Ruza slaze prefinaa domaca peciva. Ona zna da mi se Filip sviđa. Jedino ona zna. A mogu mastati, ako vec ne mogu ostvariti to da kazem Filipu. Mama i tata su odmah nakon dorucka otisli. 7:00 sati je, a ja radim od 8:00.
Teta Ruza: Si se najela?
Ja: Jesam, hvala
Ruza: Te jos muci Filip.
Ja: Mozemo porazgovarati?
Ruza: Naravno zlato. Reci sto te muci.
Ja: Znas i sama da ja nisam nikada bila zaljubljena, ali ovih dva tjedana kako radim u dinamu, zaljubila sam se. Filip je kao neko svjetlo u mraku. S njim sam drugacija i s njim mogu biti onakva kakva sam.
Ruza: Ah dijete moje. S jedne strane su ti roditelji, a s druge strane Ivan. Dat cu ti jedan savjet. Uvijek se vrijedi boriti za ljubav. Ma kakva god ta borba imala ishod.
Ja: Hvala ti teta Ruza.
Ustala sam se od stola i krenula prema stadionu. Bilo je tek 7:15. Dosla sam za 15 minuta. Nakon mene je dosao Coric.
Ja: Bok
Coric: Oo Isabell. Od kuda ti ovdje ovako rano?
Ja: Ma nije mi se dalo biti kod kuce.
Coric: Si za jedan krug setnje po travnjaku?
Ja: Mozee.
I tako smo krenuli mi u setnju.
Coric: Te mogu nesto pitati? Ali bez uvrede.
Ja: Naravno.
Coric: Sto osjecas prema Filipu?
Ja: Molim? Od kuda ti takvo sto?
Coric: Pa primjetio sam da ga gledas drugacije.
Ja: Ma nee
Coric: Ako meni ne mozes reci istinu, onda ne znam kome mozes. Pa ne budem mu rekao. Nisam takav.
Ja: A oke. Istina je, sviđa mi se.
Coric: Ali?
Ja: Ali on mene ne gleda na takav nacin. Uostalom bilo koji decko da prohoda sa mnom imao bi problema sa mojim roditeljima. Oni imaju vc isplaniranu buducnoat za mene.
Coric: Pa mozda Filip osjeca isto prema tebi. Nikad ne znas.
Ja: A nemoj me nasmijavati. Pa vidjela bi to.
Coric: Razgovaraj s njim. Izađite van.
Ja: Ma nisam sigurna.
Coric: I onda ces se cijeli zivot pitati sto bi bilo kad bi bilo.
Ja: Ali strah me. Sto ako se osramotim? A i strah me da ce mi reci da ne osjeca nista prema meni.
Coric: Ja sam ti rekao svoje. Nemoj da poslje budes zalila.
Nakon naseg razgovora vratili smo se do tribina. Ubrzo su dosli igraci, naravno Filip je dosao zadnji.
Moro: Benko opet zadnji?
Coric: Kad konj spava dugo.
Filip: Ma nisam spavao.
Sosa: Ma sta bi ti drugo radio
Stojanovic: A da te nije mucila ona mala od neku vecer?
Gojak: Mucila? Nije mi tako izgledalo u subotu. Bolje receno, pazila i mazila. Ili pruzila extra usluge.
Poludjela sam. Vristala sam u sebi. Pa naravno, ima svaku vecer drugu. Decki su se smijali, oke Coric, Filip i Sosa nisu. Okrenula sam se prema Coricu i napravila facu da je skuzio sto sam mu htjela reci. A to je: VIDIS????
Slucajno mi je pogled otisao prema Filipu. On je gledao u mene. Pogledi su nam se sreli. Srce ce mi ekaplodirati. Gledam ga i zelim ga. Te njegove oci.... Ne mogu izdrzati i odlazim prema uredu. Usla sam u onaj tunel prije izlaza na travnjak i odjednom me Filip uhvatio za ruku.
Ja: Sto je?
Filip: Hmm.....ovaj...
Ja: No???
Filip: Zasto si ljuta?
Ja: Nisam.
Filip: Htio sam te nesto pitati
Ja: Reci.
Filip: Si za da odemo na kavu poslje treninga.
Ja: Ne
Filip: Onda neki drugi dan
Ja: Gledaj, jedini odnos kakav mi mozemo imati je poslovan. Nema prijateljskog ili ljubavnog. Samo poslovni i to je to.
Okrenula sam se i otisla prema uredu. Usla sam u ured i suza mi je kliznula niz obraz.
Filip P.O.V
Isabella je ljuta na mene. Zasto?? Ah, ta djevojka mi je pomutila pamet. Tu trcim po terenu razmisljajuci o njoj.
Coric: Benko sta je bilo?
Filip: Isabella je ljuta na mene. Rekla je da ne mozemo biti ni prijatelji ni imati bilo kakav odnos.
Coric: A sto tebe to toliko dira?
Filip: Pa ne dira me. Bas me briga.
Coric: Jedino, ako ti se sviđa?
Filip: Ne kaj ti je?
Coric: Joj Benko ne seri. Pa znam dok lazes, kad si zaljubljen...
Filip: A pa smije mi se sviđati
Coric: Znao sam
Filip: Ma ne zeli ona nista samnom
Coric: Vi morate razgovarati.
........
U uredu sam vise od sat vremena. Pogledam kroz prozor na travnjak, gotov je trening. Sjednem u stolac i pregledavam neke papire. Odjednom neko kuca na vrata.
