Filip i ja smo u vezi vec cetiri mjeseca. Odlicno se slazemo. U super sam odnosima sa njegovom mamom i sestrom. Cesto sam kod njega, mozda i precesto. Jako puno se druzim sa njegovom mamom. Kada Filipa i nema doma ja odem k njegovoj mami na kavu i onda razgovaramo, zezamo se i tako. Sto se tice mojih roditeljima i dalje nismo u odnosima kakvim bi trebali biti roditelji i dijete. Oni se nikako ne slazu sa mojim odabirom decka. Filip je jednom dosao k nama na rucak, a oni su pozvali Filipa na rucak. Bilo je jako neugodno, a tako su htjeli poniziti Filipa. Ivan i dalje govori da cu biti njegova. Mama i tata su u zadnje vrijeme jako napeti. Koliko sam skuzila dok sam prisluskivala njihove razgovore tata ima probleme u tvrtki. Naravno, oni se u potpunosti nadaju da ce im pomoci Josip, Ivanov tata.
Trenutno sam u sobi. Danas nisam mogla doci na posao. Bolesna sam. Idem doktoru poslije. Imam u zadnje vrijeme cesto temperaturu i slaba sam. Sve zivo me boli, stalno sam blijeda, povraca mi se....
Odlucila sam konacno da odem doktoru. Sada je 10:00 sati. Znaci Filip zavrsava sa treningom. Narucena sam kod doktora u 11:30.
A evo Filip me zove.Filip: Ej kako si?
Ja: Pa oke hah
Filip: Ides doktoru?
Ja: Da idem se zacas spremati.
Filip: Da idem s tobom?
Ja: Ne, odi doma i odmori.
Filip: Nije mi problem.
Ja: Ne ajde idem se ja spremati. Cujemo se poslije.
Filip: Oke, volim te
Ja: I ja tebe.
Poklopila sam i otisla u kupaonicu se otusirati. Tako mi godi voda, ali u isto vrijeme me koza boli od svake kapljice. Pa sto mi je? Svaki dodir mi smeta. A dobro uskoro cu saznati. Nakon tusiranja obukla sam se.
Sisla sam dolje u prizemlje i zacudila sam se sto je mama dolje sjedila.
Ja: Ti si doma??
Mama: Da, nemam puno posla u uredu pa ga rijesavam od kuce.
Ja: Aha oke, idem ja.
Mama: A kamo ides??
Ja: Doktoru
Mama: Sta je bilo?
Ja: Malo sam prehlađena. Sve je oke. Ajde bok
Izasla sam i usla u auto. Bila je dosta guzva na cesti. Stigla sam. Izasla sam iz automobila i taman idem prema ulazu i prisao mi je jedan djecak otprilike nekih 7 godina.
Djecak: Bok. Ti si Filipova cura?
Ja: Jesam. A kako se zoves?
Djecak: Moje ime je Luka.
Ja: Imas jako lijepo ime. Ja sam Isabella.
Luka: Znam. Te mogu nesto pitati?
Ja: Naravno.
Luka: Mogu li dobiti Filipov dres? On mi je najdrazi igrac i zelim biti bas poput njega.
Ja: Moze. Sredit cemo to. Znas sto? Tvoja mama ce mi dati broj mobitela i ja cu je nazvati i ti ces upoznati Filipa. Moze?
Luka: Daaaaa
Ja: Gospođo imate krasnoga sina.
Gosp: Ja sam Martina, hvala za ovo.
Zatim je prisla blize i sapnula mi na uho uzasnu vijest.
Martina: Luka je bolestan. Sada je dobro. Imao je leokemiju i pobijedio je. Rekao je da zeli biti nogometas.
Ja: Isusee jako mi je zao. Ja cu mu srediti upoznavanje sa deckima. Nazvat cu vas.
Martina: Hvala punooo
Ja: Nema na cemu.
Nisam mogla vjerovati da je taj djecak vec prosao kroz pakao. Bas sam ostala u soku. Hvala Bogu da je uspio i da je pobjedio bolest. Usla sam u cekaonicu i sjela. Ubrzo je izasla medicinska sestra i pozvala me u ordinaciju. Usla sam i sjela nasuprot doktora.
Doktor: Recite sto vas muci?
Ja: Zadnjih dva mjeseca imam svakodnevne mucnine, vrtoglavice i jako sam slaba.
Doktor: Prvo cemo izvaditi krv. Nalazi ce pokazati.
Ja: A sumnjate na nesto?
Doktor: Da, ali ne zelim nista jos govoriti. Inace nikada ne govorim pod sumnjama. Zelim se uvjeriti.
Ja: Dobro
Medicinska sestra mi je izvadila krv i rekao mi je doktor da dođem za sat vremena. Tih sat vremena sam sjedila u cekaonici i razmisljala sto mi je. Brzo mi je proslo tih sat vremena.
Nakon sat vremena pozvala me medicinska sestra. Usla sam kod doktora. Bio je doata ozbiljan i gledao je u papire. Valjda su to bili moji nalazi. Ne znam. Rekao mi je da sjednem sto sam i ucinila.Ja: Doktore, da li je nesto ozbiljno?
Doktor: Nazalost, nisam pogrijesio.
Ja: O cemu vi pricate? Zar je nesto ozbiljno? Plasite me?
Doktor: Da ozbiljno je. Imate leokemiju.
Ja: Moolim??
Doktor: Dosli ste dosta kasno, ali srecom ne prekasno. Moramo zapoceti vrlo agresivnu terapiju. Trebali ste odmah doci cim ste osjetili neke promjene. Ovo vam je doslo od stresa i ne brige o zdravlju.
Ja: Imam....leok...leokemiju? Kako? Ja??
Doktor: Zelite da nekoga pozovem?
Ja: Ne. Ovo nemojte nikome reci.
Doktor: Ja kao doktor to i ne smijem govoriti.
Ustala sam se i izasla. Bila sam u soku. Imam leokemiju!!! Bolesna sam. Mogu umrijeti. Dosta sam kasno dosla kod doktora!!! O Boze sto mi se sve ne ce dogoditi u zivotu???
Sjedim u automobilu i placem. Moram se sabrati. Ne mogu ovakva pred Filipa, roditelje.... Ovo ce biti moja tajna. Ne zelim da se netko boji za moj zivot. Moram ovo sama proci.
YOU ARE READING
Filip Benkovic: Love story
FanfictionDjevojka koja se zaposli u Dinamu zaljubi se u nogometasa. No, naci ce se u raznim problemima. Da li ce njihova ljubav pobijediti?