Filip Benkovic: Love story

20

Jutro je. Kisa pada, zapravo ljeva. Vrijeme je tmurno bas kao i ja. Jos ne mogu vjerovati da sam prekinula sa Filipom. Nije me zvao. Ni ne nadam se. Zelim da me mrzi. Podnijet cu to, samo da mu se nista ne dogodi. Obavila sam jutarnju higijenu. Obukla sam trenirku i neku rozastu majicu. Uzela sam jaknu i kapu. Jako mi je hladno. Doktor me je upozorio da ce mi od sada biti cak i losije zbog borbe tijela sa bolescu. Rekao je da ocekujem cesce krvarenje iz nosa, ispadanje kose, slabost, vrtoglavicu i padanje u nesvijest. E pa dan mi je poceo sa slaboscu.
Silazim niz stepenice. Kao i svako jutro roditelji su mi u svom odlicnom raspolozenju.

Mama: Isabell, dorucak.

Ja: Nisam gladna.

Tata: Sjedni za stol.

Ja: Idem na posao.

Tata: Ne. Sada si zarucena za Ivana i nema posla. Uostalom Ivan ce sada doci na dorucak.

Ja: Ma jos mi i on treba.

Taman kada sam to rekla on se pojavio u blagavaonici. Dosao je do mene i poljubio me u obraz.

Ivan: Jutro ljubavi.

Ja: Nemoj me tako zvati

Tata: Isabell, ponasanje promijeni.

Ivan: U redu je. Nervozna je zbog vjencanja.

Ja: Idem ja

Ivan: Kamo?

Ja: Na posao

Ivan: U dinamo?

Ja: Da

Ivan: Nejdes ti nikamo.

Ja: To sto sam pristala da se udam za tebe tj to sto sam prisiljena udati se za tebe, ne znaci da ces me drzati na uzici.

Ivan: Zarucnica si mi.

Ja: Koja ima svoj posao i sada idem na taj posao.

Okrenula sam se i otisla.

Tata: Isabell!!!!

Ivan: Pustite ju.

Sjela sam u auto i u velikom strahu krenula prema stadionu. Strah me sto ce Filip reci. Sigurno svi i znaju za prekid. Ne znam sto cu. Vozim se i razmisljam. Tresem se. Kisa pada sve jace i jace. Pljusti. A posto je kisa sigurno cemo biti unutra. Znaci u jednoj prostoriji sa svima koji su puni pitanja.
Dolazim pred stadion i vidim Filipov automobil. Dosao je ranije po prvi puta. Uzimam torbu i kisobran i trceci odlazim prema ulazu u zgradu. Ulazim unutra i cujem da su igraci u dvorani za druzenje. Polaganim korakom odlazim do te prostorije. Udahnula sam duboko i usla sam u dvoranu.
Kada sam usla unutra samo sam primjetila Filipov pogled. Sreli su nam se pogledi, ali nisam zadrzala pogled, nisam smijela. Jedni su sjedili na kaucu, drugi za stolom, a treci su bili na nogama. Otisla sam do trenera.

Ja: Dobro jutro.

Trener: Jutro, kako si?

Ja: Dobro, a vi?

Trener: Dobro. Sta cemo danas. Papiri ili cu ja rijesavati strategije, a ti popunis one papire.

Ja: Kako vi zelite

Trener: Hajde onda ti tu sjedni i popunjavaj te papire, a ja idem sa deckima strategiju raditi.

Ja: U redu 

Sjela sam za radni stol. Izvadila laptop i bacila se na posao.

Filip P.O.V

Dosla je. Sjedim na ovom kaucu i ne mogu doci k sebi. Kada je usla srce mi je zatreperilo. Pogledala je prema meni, ali nista nisam mogao procitati iz njenog pogleda jer je odmah odvratila pogled od mene. Ne vjerujem da me ne voli. Ili ipak?? Pa zar se igrala samnom svih ovih mjeseci??? Bio sam spreman dijeliti zivot sa njom.
Otisla je do trenera i razgovaraju. Izgleda dosta mirno. Kada je postala tako hladna?? Ne znam sto cu uciniti.
........

Nakon pola sata morala sam popiti tablete. Decki nista ne rade. Trener je otisao, a oni moraju tu ostati dok se on ne vrati jer im mora podijeliti neke ugovore. Ustajem se i odlazim na toalet. Popila sam tablete i krenula sam otvoriti vrata, kad ono Filip.

Ja: Sta radis? Ovo je zenski wc

Filip: Moramo razgovarati

Ja: Sve sam ti rekla jucer, pomiri se s tim da je gotovo.

Filip: Nesto mi tajis,  lazes

Ja: Ne lazem. Zarucena sam.

Filip: Ti nisi takva osoba

Ja: Ma sta ti znas kakva sam ja osoba??

Krenula sam da cu otvoriti vrata, a Filip me je povukao k sebi. Bila sam tako blizu njegovih usana. Prosao je dan, a fale mi njegovi dodiri i poljupci. Fali mi on.
Gledali smo se i onda je krenuo da ce me poljubiti. Skoro sam to prihvatila.

Ja: Si t normalan??

Odgurnula sam ga i izasla van. Usla sam u dvoranu i kada sam sjela za stol dosao je Filip u dvoranu. Sjeo je kraj Corica i nesto su pricali.
Stigla mi je poruka od Ivana da je danas vecera kod njega i da dođem sa roditeljima.
Sta mi taj covjek radi od zivota.
9:00 sati je. Sutra imam kemoterapiju. Taman sam pomislila na to i pojavila mi se uzasna mucnina. Izletjela sam iz dvorane i otisla do toaleta.
Za mnom je dosao Coric.

Coric: Isabell si dobro?

Ja: Jesam

Coric: Ne zvucis tako. Da pozovem doktora?

Ja: Ne.

Izasla sam iz toaleta. Ante me je samo gledao. Bila sam zuta. Slaba sam. Jedva stojim na nogama. Cak mi vise nije ni stalo da se izljecim.
Krenula sam prva van iz toaleta i kako smo hodali hodnikom prema dvorani tako mi se zavrtjelo i pala sam. Ante me je uhvatio.

Coric: Isabell???

Ja: Dobro sam. Pomozi mi da ustanem.

Coric: Nisi dobro. Filip??!!!

Ja: Nemoj ga zvati.

Dosao je Filip.

Filip: Isabell??? !!

Odmah me je primio.

Ja: Pusti me. Dobro sam.

Coric: Evo Gojak je pozvao naseg lijecnika.

Ja: Kakav lijecnik? Ne treba mi.

Nekako sam se izvukla iz Filipovog narucja te sam se nagnula na zid. Dosao je doktor Semil.

Semil: Sto se dogodilo?

Ja: Meni je dobro.

Coric: Nije

Filip: Dobro ti je, a tu se rusis.

Semil je krenuo vaditi one svoje stvarcice i htio me pregledati. Pa samo da mi podigne desni rukav vidio bi mi plavu ruku punu hematoma. To mi je sve od vađenja krvi. Bilo bi sumnnjivo.

Ja: Ne zelim pregled i tocka!!

Filip: Ali...

Ja: Nema ali.

Nekako sam otisla do dvorane po torbu i tada sam otisla u svoj ured.
Nakon petnaest minuta dosao je Coric.

Coric: Isabell sto se događa? To nisi ti. Sto je sa Filipom? Zasto si prekinula sa njime?

Ja: Ne mogu ti nista reci

Coric: Znaci ima nesto?

Ja: Da

Coric: Pa reci mi.

Ja: Ako ti kazem ti ces reci Filipu, a to bi znacilo katastrofa.

Coric: Kunem ti se da ne budem. Samo mi reci sto se događa. Nikada ne budem rekao nikome. Cuvat cu tajnu za sebe.

Ja: Sigurno?

Coric: Da

Ja: U redu.