Ja: Pustite me!! Tko ste vi??? Sta hocete??
Nisu mi odgovarali na pitanja. Dosta dugo smo se vozili, nakon sto sam uporno ispitivala ih sa raznim pitanjima, zavezali su mi ruke i stavio mi je traku na usta. Placem, strah me je. Ne znam sto ce mi uciniti.
Filip P.O.V.
Ulazim u zgradu trceci i zabrinutog lica. Decki me cudno gledaju i oni su zabrinuti.
Ante: Filip sto je bilo??
Filip: Isabell su oteli. Mislim da su ju oteli. Ne znam. Gdje je trener.
Trener: Ovdje sam. Sto je bilo.
Filip: Trebamo pogledati kamere sa parkiralista. Mislim da je netko oteo Isabell.
Trener je odmah otisao u ured po snimku i donio ju je u sobu za odmor. Decki nisu htjeli ici kuci vec su ostali. Zabrinuti su. Trener je upalio snimku i vidi se na snimki kako neki crni kombi dolazi do Isabell i na silu ju vuce u kombi. Vidi se da se pokusavala oduprijeti, ali snazniji je od nje.
Filip: Tko je to?? Sta hoce od nje???
Ante: Smiri se. Nazovimo policiju.
Trener: Ja sam ju sada nazvao. Stizu.
Kroz deset minuta policija je bila ovdje. Rekli su da moramo svi biti u toj prostoriji za odmor i ne smijemo nikamo ici.
Policajac: Znate li tko bi ju mogao oteti?
Filip: Ivan. Sigurno je on.
Policajac: Tko je on?
Filip: Ona je bila njegova zarucnica. Prisiljena je bila na to. Ucjenivao ju je.
Policajac: A koja je ucjena bila?
Filip: Da ce ubiti nekoga od njoj najdrazih osoba i da ce joj otac zavrsiti u zatvoru.
Policajac: Zasto bi joj otac bio u zatvoru?
Filip: On je kriminalac. Radio je neke mutne poslove sa tim Ivanom i njegovim ocem. A zapravo taj Isabellin otac nije joj biloski otac. Ona nema roditelje.
Policajac: Ima li jos nesto sto nam mozete reci?
Filip: Silovao ju je. Nedavno. Tukao ju je. I taj Branimir, zapravo je moj bioloski otac. I da, Isabell je pronasla snimku na kojoj je prikazano ubojstvo u kojem sudjeluju Ivan, njegov otac i Branimir.
Policajac: Imate li tu snimku?
Filip: Da. Ovdje je na njenom mobitelu.
Policajac: U redu. Hvala vam. Puno ste nam pomogli.
Filip: Samo ju pronađite molim vas.
Policajac: Hocemo. Samo se smirite.
.............
Stigli smo nekamo. Sve je mracno. Dugo smo se vozili. Vuku me iz tog kombija i vode prema nekoj rusevini. Zar ce me tu ubiti??? Guraju me u neki kutak. Hladno je. Tresem se zbog straha i hladnoce. Nadam se da me traze. Tko me je oteo? Prilazi mi neki lik i skinuo mi je traku sa usta.
Ja: Tko si ti?? Sta hoces? Pusti me, molim tee!!
Bila sam vec sva uplakana. Bio mi je okrenut leđima. A onda se polako okrenuo prema meni.
Ja: Ivan????
Ivan: Rekao sam ti da ces me jednog dana moliti
Ja: Sta hoces od mene?
Ivan: Ako ne ces biti moja, ne ces nicija.
Ja: Ja te ne volim !!! Kretenu jedan!!!
Tada me je udario. Nista novo. Naucila sam na njegove udarce.
Ivan: Zacepi
Ja: Tko je onaj drugi ??? Tvoj pomagac.
Ivan: Nije bitno.
Ja: Josip??
Ivan: Preznatizeljna si. Ne valja ti to. Sada tu mozes vikati koliko hoces, ali ne ce te nitko cuti.
Ja: Sto ces mi uciniti??
Ivan: Bit ces samo moja.
Ja: Bolestan si. Treba ti pomoc.
Opet me udario, ali ovaj put sa nogom u rebra. Jedva sam dosla do zraka. Skoro sam se onesvijestila.
Mrak je vani i ne znam kako ce sve ovo ispasti. Bojim se.Filip P.O.V.
Jos nista. Otmicari se nisu javili. 21:00 sat je. Decki i trener su jos ovdje sa policijom i samnom. Ne zele me ostaviti. Cekaju vijesti o Isabell. Nazvao sam mamu i javio joj. Moli se za Isabell.
Sjedim zamisljen i cekam vjesti kad odjednom ugledam Branimira na vratima.Branimir: Filipe?
Filip: Ovo je zbog tebe! Si svjestan toga? Ako se njoj sto dogodi platit ces mi.
Lucija: Decki smirite se. Ne pomazete ovakvi.
Branimir: Zao mi je. Sine, oprosti mi. Molim te.
Filip: Nemoj me tako zvati slucajno. Moj otac je umro. Moli se da spase Isabell.
Tada je dosao policajac do nas.
Policajac: Gospodo. Uhitili smo Josipa. Priznao je da su on i njegov sin oteli Isabell.
Gospodine Branimir, vi ste oslobođeni. Priznao je da ste bili prisiljeni raditi za njega. Tetetit ce vas se novcanom kaznom.Branimir: Sto ce sada biti sa Isabell??? Nađite mi kcer!!
Policajac: Nazalost nemamo nikakvih tragova o Ivanu.
Lucija: Mojaa kcer !!!!
Filip: Sada placete za njom, a maltretirali ste ju zadnjih godinu dana.
Tada sam se okrenuo i vratio na mjesto. Suze su mi samo krenule. Cim pomislim da bi joj se nesto moglo dogoditi.
Gojak: Brate kako si?
Filip: Jako lose.
Sosa: Naci ce ju.
Zagorac: Vidis da ju traze. Naci ce ju siguran sam. Ona je borac. Hrabrija je od nas tu svih zajedno.
Filip: Ako joj se nesto dogodi, umrijet cu.
Tada sam pognuo glavu i suze su mi padale na pod. Osjetio sam neciju ruku na ramenu i podigao sam glavu. Bio je to Branimir.
Filip: Umrijet cu ako joj se sto dogodi.
Branimir: Ne bude. Ona ce se vratiti i bit ce ponovno sa nama.
Snjezana P.O.V
Ulazim u zgradu. Moram do Filipa. Jako mu je tesko. Ulazim u dvoranu i vidim kako Filip i Branimir razgovaraju. Otac i sin. Ne mogu vjerovati. Nakon toliko godina. Samo mi je suza potekla niz lice.
Lucija: Lijepo ih je vidjeti ovako zajedno.
Snjezana: Je. Samo se nadam da nije trenutno.
Lucija: Nije. I Branimir i ja smo se opametili. On ima sina kojeg treba voljeti i postovati. Imamo kcer. Bez obzira sto nema nasu krv ona je nasa. Oh samo bih ju zagrlila i poljubila. Fali mi. Kakva sam bila to majka???
Snjezana: Nemoj se kriviti. Kada se vrati zagrlit ces ju i bit ce uz tebe.
Lucija me zagrila. Boze, sto ovakve situacije ucine covjeku. Zar se ovakvo sto treba dogoditi da bi ljudi dosli k pameti???
Otisle smo do Branimira i Filipa. Sjele smo i cekali smo svi zajedno. Vidm da su svi vec umorni, a nitko ne zeli kuci.
Samo svi zelimo da nam se Isabell vrati.
YOU ARE READING
Filip Benkovic: Love story
FanfictionDjevojka koja se zaposli u Dinamu zaljubi se u nogometasa. No, naci ce se u raznim problemima. Da li ce njihova ljubav pobijediti?