Zvijezde padalice

10. Jezik kiše

He felt the pain in the music and got up from the piano,but when he saw the moon emerging from a cloud also the death seemed sweeter to him.He looked in girls eyes, those eyes as green as the sea,then suddenly a tear fell and he believed he was drowning - Caruso, Lucio Dalla

--- Kaatrin ---

Edin je iskočio iz kamiona prije nego što se on prestao kretati. Kiša je padala u listovima, klizala se sa auta i eksplodirala po pločniku u milijun malih cvjetnih rafala. Dok je pretrčao preko ulice, bio je temeljito prokisao. Kosa mu je bila vlažna i kovrčala se oko njegova lica. Karirana majica, koja je bila otkopčana oko kosti ovratnika i zgužvana, bila je nejasno poprskana kišom.

"Ti si bio onaj koji je ovo organizirao," rekla sam, govoreći glasnije kako bi me čuo od grmljavine padajuće vode. "Najmanje što možeš napraviti je pojaviti se na vrijeme."

Prošetala sam do kafića Mjesec prije negdje pola sata i njegovala šalicu kave pokraj prozora kada sam dobila Edinovu poruku. Drugi put u roku 48 sati, razmišljala sam hoću li ustati dok se njegov crni kamion nije pojavio u prometu. Da ne spominjem da sam bila nervozna na deset načina o cijeloj ovoj noći igara. Prijatelji, trošenje vremena sa drugim ljudima koji nisu mama i Raa - sve je to neucrtan teritorij za mene.

"Znam, znam - oprosti," grešno je trljao zadnju stranu vrata. "Zadržao sam se na setu. Drago mi je što si pričekala. Opraštaš mi?"

Uputila sam mu teški pogled, iako sam mu već djelomično oprostila. "Razmislit ću."

U uzdužno zalivenoj svjetlosti ulične rasvjete, Edin je izgledao kao da sam mu rekla tajnu i pukao se smijati.

"Šta je?" sumnjivo sam pitala. "Zašto me tako gledaš?"

"Samo, ovo si tako ti," pokazao je na moju odjeću mahom ruke. "Da budeš jedina svijetla stvar kada grad izgleda kao crno bijeli film."

Pogledala sam na svoju odjeću. Nosila sam pastelno ružičastu haljinu uparenu sa cvjetnim visokim petama sa remenom ispod izolirane žute kabanice.

Edin se već kretao kako bi prešao ulicu, prije nego što sam mu uspjela zahvaliti na komplimentu. Požurila sam se kako bih hodala pokraj njega kako bi mogli podijeliti moj kišobran, koji je također bio treperav i točkasto žut. Već je bio mokar ali činilo mi se bezobrazno hodati pokraj nekoga tko nije imao nikakvu zaštitu od kiše.

Edin se prvi popeo na zadnje sjedalo kamiona, klizeći na drugi kraj. Zatvorivši kišobran, zahvalno sam se sagnula u njegovu toplu unutrašnjost. Kiša je bila toliko hladna da sam imala osjećaj kao da strelice leda padaju na moju kožu.

"Natrag u hotel, Aaron." Edin je rekao, i sivkasti vozač priključio se prometu. Aaron je upalio radio i stavio na klasičnu stanicu i ja sam se nasmiješila, sjećajući se kako je napravio istu stvar zadnji put kada sam bila u kamionu.

"Lacey će me ubiti." Edin je zvučao rezignirano dok je gledao u natopljene ostatke svoje odjeće, koja je očito bila Salvestrova.

"Oh pa," podigao je glavu kako bi me pogledao. "Kako je prošlo? Intervju, mislim."

Nadala sam se da će Edin zaboraviti na to. Nakon što je moj filmski spoj sa Raa završio, taj osjećaj krivnje, koji je bio poput treperenja u mojoj glavi, podigao se u crescendo. Kada sam došla kući, plakala sam. Nisam imala vremena procesuirati intervju dok je trajao, čak ni poslije. Barack i Macey su me odvukli slaviti i zatim sam odmah otišla u kino sa Raa. Zatrpala sam se kada sam bila sama, jednostavno sam se slomila. Zašto? Nisam napravila budalu od sebe, napravila sam sve što je mama željela i više. Ali još uvijek, sjedim na podu svog stana i plačem. Kako da to kažem Edinu?