Zvijezde padalice

15. Ženska noć

-- Kaatrin --

Mama me nekad natjerala da si počupam svu kosu. Voljela sam ju, ali ovo je bilo to vrijeme.

"Neću doći kući," rekla sam u mobitel, otvarajući vrata Haward Wondera. "Ne mogu sve ovdje ostaviti samo kako bi upoznala tog lika."

Ne samo što sam bila budna pola noći, prespavala nego sam još više kasnila zbog mame koja je inzistirala na razgovoru o strategiji prije posla. Sad, pokušavala me uvjeriti da se vratim kući kako bih razgovarala sa glavnim direktorom neke kompanije za stvaranje glazbe. Znala sam kako bi to završilo. Došla bih kući i ona bi nastavila sa izgovorima kako bih ostala dok mi se stan u New Yorku ne proda i dok Edin ne bi pronašao novog instruktora klavira. Ovdje sam imala korijene, koliko god tanki i klimavi bili, i nisam se htjela odvojiti od njih.

"To je samo za vikend, Kaatrin." Mama je rekla.

"Sad će biti vikend, poslije mjesec, i zatim zauvijek."

"I šta s tim ne valja?" tiho je upitala.

Uzdahnula sam. "Oprosti. Ali neću dolaziti. Možeš mi dati njegov broj i sama ću se ispričati."

Raa je stajao za blagajnom, pružajući ostatak mušteriji. Oči su mu se suzile, samo malo, dok sam proletjela trgovinom glazbe.

"Pričaš s Edinom?" ravnodušno je rekao.

"Ne, ne želim da se ubaciš u nevolje. Znam kako si zaposlena -" Mama je još uvijek pričala na moje jedno uho i sad sam se trebala nositi i sa Raaovim neodobravajućim pogledom.

"Na poslu sam. Nazvat ću te pod pauzom." Završila sam poziv i bacila mobitel u torbu. Nisam imala vremena ni za našminkati se, ni za složiti frizuru. Dan je tek počeo, a ja sam htjela da završi. 

"Pričala sam sa mamom, Raa," rekla sam. "A čak i da sam pričala s Edinom, to nisu tvoje brige."

"Nisam tako mislio."

"Da jesi," primijetila sam da mi ruha drhti dok sam ju podizala kako bih maknula zapetljani pramen kose koji mi je pao na lice. "Nemam dobro jutro i ne želim se sad i s tobom svađati, želim raditi. Jel to u redu?"

Raa me slijedio u sobu za odmor, kao da nije čuo što sam mu upravo rekla.

"Oprosti, Kaatrin. Samo - šta bih ja trebao sa svim ovim? Nisam mogao spavati nakon onog što se dogodilo. Bio sam glupan da, ali i Edin je. Poljubio te. I izgledao je vrlo ponosno zbog toga." 

"Trebao bi mi vjerovati. Nikad ti nisam dala razlog da mi ne vjeruješ," zgrabila sam njegove ruke. "Ništa se nije dogodilo između Edina i mene. On mi je prijatelj. Reci to sa mnom, Edin je Kaatrinin prijatelj."

Raa je oslobodio ruke. "Ne smij mi se. Stvarno si me uplašila jučer."

"I meni je žao. Ali moraš mi vjerovati. Ne možemo ovo raditi ako mi ne vjeruješ, Raa."

Izgledao je upozoreno, "Naravno. Vjerujem ti, Kaatrin. Ja - volim te."

Moj um, koji se zapetljavao sa milijun različitih stvari, zaledio se. "Voliš me?" šapnula sam. "Nikad mi to prije nisi rekao." Osjetila sam kako mi srce kuca u grudima, na čelu, u grlu.

Raaove oči polu zatvorene, prošao je prstima po obrvi kao što je uvijek radio kad je pokušavao nešto skužiti. "Da," napokon je rekao nježnijim glasom. "Volim te."

*****

"Pa, jesi sve razriješila sa Raa?" Edin je upitao.

Upravo smo završili sa satovima, oblačila sam kaput, a Edin me čekao pokraj vrata kako bi zajedno izašli. Treperavi osmijeh prošao je mojim usnama dok sam razmišljala o nespretnih nekoliko tjedana kad sam ga ostavila da sjedi u predvorju, tipkajući po mobitelu. Kao da su prošle godine, nakon svega što se dogodilo.