Zvijezde padalice

12. Na dnevnoj svjetlosti

-- Edin --

Probudio sam se na zvuk smijeha, visok i sladak kao zvonjava zvona, i sa malom tutnjavom težinom na prsima.

Zijevajući, otvorio sam oči kako bih pronašao sivog mačka šćućurenog na mojim prsima, pažljivo me gledajući. Njegove procijepane zjenice činile su se kao da gledaju točno u moju dušu.

Moje tijelo je bilo preumorno kako bi iskopalo odgovarajući, prestravljeni odgovor. "Bok, malo domaće stvorenje." Pomilovao sam mačkovu glavu, kojeg sam odmah prepoznao kao Cabereta, Kaatrininog ljubimca. Pa to nije bio san.

Kaatrinin smijeh smirio se u kikotanje.

Došla je kako bi stala pokraj kreveta, zlatno svjetlo s prozora uokvirilo ju je kao vijenac.

"Došla sam te probuditi i Cabaret je brzo zaspao na tvojim prsima," rekla je, izgledajući vrlo eterično i sjajno. "I usput, balaviš."

Obrisao sam usta pozadinom ruke.

Kaatrin mi se znatiželjno osmjehnula i razmišljao sam o tome jesam li umro. "Jesam u raju?" pitao sam je. "Jer ako jesam, izgledaju li svi anđeli kao Kaatrin?"

"Nisi umro," podigla je mačka sa mojih prsa. "Samo mamurluk. Pravim vafle."

Kaatrin je izašla iz sobe onako brzo kako je i ušla, noseći Cabareta u rukama.

Duboko sam udahnuo. Osjećao sam se kao da mi se balon širi u lubanji. K vragu.

Zatvorio sam oči i pritisnuo ruke o njih kako bih se zaštitio od svjetla. Plivajući u tami iza zatvorenih kapaka, fragmenti uspomena od prošle noći polako su se pojavljivali.

Mumljajući za mobitelom sa krvavim porezanim prstima kako bih utipkao Kaatrinin broj; puls mi je odzvanjao u grlu dok sam izmaknuo gomili obožavatelja; meko, popucano kožno sjedalo stare bube na mom gorućem obrazu; porculan kade grizao mi je gola leđa dok su se Kaatrinine ruke odmarale na mojim prsima; i meka, svilena plava kosa zapetljana u mojim prstima dok sam se naginjao kako bih je poljubio.

Zajecao sam i skotrljao se iz kreveta. To je bilo dovoljno poticaja da me natjera da se pokrenem. Više nisam bio pod pijanim utjecajem, sada sam bio sposoban dobro pogledati njen stan. Kaatrinin krevet konstruiran je od bijelog drveta i bio je povišen, uzorak delikatnog ružičastog cvijeća bio je naslikan na okviru. Postojala je neka kvaliteta ugovorene ljepote po cijeloj njenoj sobi.

Spiralno uvijen kaktus pratio je njenu prozorsku dasku, kroz cijeli prozor imao sam pogled na aveniju, užurbanu zbog ranih putnika. Pokraj njega je bio bijeli ormar, suknje i veste virile su iz ladica. Tv, koji je bio na zidu preko puta kreveta, bio je okružen suspendiranim policama za knjige. Nakon bolje analize, vidio sam da su to većinom knjige glazbene teorije. Sve su bile uredno posložene po stupnjevima, sa pastelno obojanim ljepljivim bilješkama. Kaatrin nije posjedovala ništa što ju je moglo povezivati sa tinejdžerskim curama - nema postera serija ili bendova ili, da se bolje izrazim, mene. Osim polica sa knjigama i televizije, postojao je usamljeni kalendar, slika za veljaču prikazivala je Mozarta sa njegovom bijelom perikom, izgledao je školovano i spremno za izbaciti najbolje kompozicije za 1771. 

Brzo sam maknuo osmijeh sa lica i otišao u kupaonicu. Odjeća koju sam sinoć nosio bila je tamo uz  ručnik, bočicu Tylenola, i još upakiranu neonsko zelenu četkicu za zube. Samo Kaatrin može imati rezervne četkice za zube po stanu.

Provjerio sam džep jakne kako bih pronašao mobitel. Bio je ugašen, ali sve u svemu je dobro izgledao. Mogu samo zamisliti koliko mi je tata ostavio poruka u zadnjih sat vremena. Sat na Kaatrininom noćnom ormariću pokazivao je: 13:04. Propustio sam konferenciju za novinare i kasnio na probu. Ah šta se može.