Zvijezde padalice

11. Puzaći noći

Lately I've been losing sleep
Dreaming about the things that we could be
But baby I've been praying hard
Said no more counting dollars, we'll be counting stars

-- Kaatrin --

Moj um je bio vrtlog zvukova, kao orkestar prije ugađanja. Nakon cijelog tog razgovora o prijateljstvu, trebao je to napraviti i sve uništiti. Bez obzira na hladnu kišu i žustar vjetar, bilo mi je užasno vruće.

Podsjetila sam se ne samo na poljubac nego na pola minute kada je Edin stao, duljinu prsta udaljen od mojih usana. Mogla sam se povući. Imala sam vremena.

Frustrirana sama na sebe, uzrujano sam protrljala usta pozadinom dlana. Osjećala sam se kao da je Edin ukrao više od samog poljupca, kao da je uzeo osnovni dio mene koji ja više nikada neću moći vratiti.

Sve će biti čudno između nas od sada nadalje, razmišljala sam, ako me ne otpusti.

Najgori mogući scenarij, ne bih se više mogla družiti sa Barackom i Macey. Jedva sam ih poznavala, ali sada više neću imati tu priliku.

Boljelo je.

Jesu li to bile Edinove namjere cijelo vrijeme? Spavati sa barbikom i ostaviti je kao i stotine ostalih cura koje su bile žrtve šarma filmske zvijezde. Nije postojao nijedan drugi razlog: bio je budala, a ja sam bila idiot.

Hodala sam ulicom žaleći sama sebe dok nisam mahnula taksiju.

Zakašnjelo, pomislila sam na Raa. Trebala bih mu reći. Ne bih trebala držati takvu tajnu od svog dečka. Iako mu nisam mogla reći cijelu istinu. Nema šanse da bi mi vjerovao.

Hej Raa, znaš dečka kojeg učim svirati klavir? Edin Kaelin - da, onaj poznati. Poljubio me ali ne brini se, ja njega nisam poljubila.

Da, sigurno.

Kada sam postala tako iskusna lažljivica? pomislila sam.

Taksi me ostavio ispred kuće i potrudila sam se riješiti Edinova mirisa, koji se zadržao čak i nakon korištenja dvije vrste gela za tuširanje i toliko vruće vode da je zamalo postalo bolno.

Zaspala sam slušajući Beethovena kada me zvuk poziva protresao iz sna. Jecajući, grebala sam oko zapletenih pokrivača dok nisam pronašla mobitel. Tko može zvati u 2 ujutro?

Trepnula sam prema osvijetljenom ekranu. Edinovo lice, odlično okošteno i zgodno kao i uvijek, smiješilo mi se.

Koji vrag? Lupila sam po tipki odbij. Nije mogao zvati usred noći kako bi se ispričao ili što god je k vragu mislio da radi.

"Glupi dečki." Gunđala sam i bacila mobitel na noćni ormarić. Ni sekundu poslije, mobitel je ponovno zazvonio.

Ni ne sjećam se da sam prihvatila poziv, ni stavljanja mobitela na uho, već sam pričala, "Sredina je noći. Ako zoveš samo kako bi se ispričao, onda možeš-"

"Kaatrin?" Edin je šaptao. Srce mi je poskočilo u grudima. Nešto u njegovu glasu natjeralo me da stanem. Zvučao je uplašeno. I to nije bio običan strah, pauk mi je u sobi. Kao da je ozlijeđen ili izgubljen ili još gore, oblik straha.

"Što je bilo?" zahtijevala sam.

"Trebam tvoju pomoć," rekao je. "Otišao sam u bar nakon što si otišla, mislim da mi je samo trebalo malo zraka. Došao sam zato što znam da ne provjeravaju osobne ovdje. No, taj veliki dečko, bio je totalna guzica; dizao je curinu suknju i govorio razna odvratna sranja, pa sam ga jednostavno udario. Kratka priča je, i on je mene udario. Izbacili su nas iz bara i cura me prepoznala. Jesi li ikada vidjela kako bik trči u Španjolskoj? Bilo je to nekako tako, ali znaš sa ljudima, ne bikovima. Izgubio sam ih ali sada se ne mogu dići. Tu je puno krvi i stvarno sam umoran..."