Zvijezde padalice

18. Mali dečko sa cvijećem

-- Kaatrin --

Moje tijelo je preklinjalo za san.

Bila sam ukočena zato što sam predugo sjedila za klavirom, ali nije me bilo briga. Nisam mogla spavati bez da sanjam. Noćne more su postajale sve gore. Viđala sam majku, njenu kožu boje slonovače hladnu kao snijeg i njene oči koje su me slijepo gledale. Zatim kao u prvom redu prikazivanja horor filma, gledala sam se kako vrištim i vrištim iznad njena tijela, i probudila sam se sa boli u grlu. Drugi put to je bio čovjek plave kose, koji je stajao iznad mene dok sam svirala klavir. Uvijek sam ga mogla vidjeti, u kutu oka, kako me tiho promatra. Zatim bih se okrenula i njega više ne bi bilo.

Gori su bili oni koji su bili skoro pa normalni, skoro pa lijepi. Nakon što sam napokon zaspala od prozračnog iscrpljenja, sanjala sam Raa. Ljubili smo se. Bilo je premračno, i nisam bila sigurna jesmo li u njegovoj spavaonici ili u mom stanu.

Skidala sam mu majicu preko glave i on je nastavio šaptati moje ime, preko mojih usana, preko brade, preko vrata, "Kaatrin, Kaatrin, Kaatrin."

I zatim su se Raaini prsti zapleli u moju kosu i ta gesta mi je bila poznata, iako u isto vrijeme i strana. Odjednom, moje ruke oslikane su teškim mišićima i mogla sam osjetiti miris kiše i kolonjsku, gust plahovit miris od kojeg mi se vrtjelo.

"Kaatrin," Raa je nježno rekao, ali to nije bio glas mog dečka. Ovaj je bio raspjevan, skoro pjevni, i imao je naglasak. Svijetlo u sobi je postalo svjetlije, nježni jutarnji sjaj koji je osvijetlio prostor taman dovoljno da sve jasno vidim. To je bila moja spavaća soba, pokrivači su bili na podu u zapetljanoj hrpi.

Uhvatila sam pogled boje pozlaćenog meda, ne onaj tamno smeđi. Umjesto Raaovih širokih značajki, vidjela sam oštre, delikatne rubove i zaobljene ružičaste usne, malo podignute u nestašan osmijeh.

Edin.

Čak i u snu činilo se kao da promišljam o čudnovatosti ove situacije: omotala sam mu se oko struka i on me gledao kao da sam mu ponudila mjesec.

Kada sam se odmaknula od Edina, sve se zamaglilo kao nefokusirana leća kamere.

Tamna kovrča pala je preko njegova čela. Moji prsti trnuli su kako bi je vratili natrag, pa i jesu, i bila sam zbunjena zbog toga što nije izbjegavao moj dodir. Kao da je iz nekog razloga trebao, nisam se mogla odlučiti. Edin je odjednom sjeo, njegove gole ruke kružile su mojim strukom i približavao me sve bliže. Toliko se približio da sam pomislila da će me opet poljubiti. "Probudi se." Rekao je.

I jesam.

San je mogao značiti puno stvari. Nadala sam se da bi objašnjenje moglo biti jednostavno kao ljubljenje dečki. Posumnjala sam da bi trebalo nešto predstavljati: promjenu, slobodu, strah? Nisam htjela previše razmišljati o tome.

Sad sam još uvijek sjedila za klavirom, sat je otkucavao, gledala sam u crne i bijele tipke. Normalno, otišla bih u šetnju ali nisam si mogla vjerovati da ću biti oprezna u ovome stanju. Mogla bih zaspati u parku i probuditi se privezana za stolicu ili nešto. Cabaret je sjedio na mojim stopalima i spavao, njegov rep zamotao se oko mojih gležnjeva.

Razmišljala sam o tome da nazovem Edina ili možda čak Macey, ali nisam se mogla nagovoriti da to napravim. I to nije bilo samo zato što me san o ljubljenju stavio u 100 različitih načina neugodnosti. Nisam ih htjela ometati ili nešto gore, da se brinu o meni.

Pa sam sjedila i zbrajala udahe i pokušavala ne misliti na Raa. Jesmo mi sad prekinuli? Jesam ja to htjela?

Činilo se kao da Raa to ne bi previše brinulo. Njegovo priznanje ljubavi bilo je vika u prazno. Počela sam razmišljati da je to njegov način kako bi zadržao moju pozornost na sebi.