16. Istina

47 3 2
                                    

-- Edin --

Poljubila me.

Iznenađen, oštro sam udahnuo. Njena hladna usta imala su okus ruža za usne i mente. Moje drhtave ruke spustile su se na njen struk, slijedivši njene obline kako bih je privukao što bliže. Nagnula se naprijed, ljubivši me još jače, skoro pa grozno. Moja leđa lupila su o zid, hladan i vlažan, na mojoj koži. Sa svakim nervoznim udahom, njene usne lovile su moje, očajno. Moj um je trčao, ovo je trebao biti taj trenutak. Dio gdje svi udahnu i nagnu se naprijed u svojim sjedalima, smijući se i šapćući, napokon! osobi pokraj sebe.  Mogao sam osjetiti čudan val oklijevanja koji mi je prekidao koncentraciju. Nešto ne valja. Kada su njeni prsti, tanki i ledeni, prolazili mojom kožom, trebao sam prestati sa grimasama.

Napokon smo se odvojili, teško dišući, pronalazeći oči. Moje srce je ubrzalo, uznemireno stranim probojnim tamnim pogledom, šarenice crne kao ponoć.

"Edin." Jacaranda je šapnula, njena crvena usta oštro su oblikovala moje ime u sklopu izdaha, krivo ime primijetio sam. 

"Rez!" Naš direktor, Cab, je viknuo. "Salvestro, Jacaranda. Eadlyn izgovara Salvestrovo ime."

"Točno," Jacaranda je spustila glavu kao da se trenutno svega srami. "Oprosti, možemo ponovno?" Svježe poljubljena je bio čudan izgled za nju, zacrvenjeni obrazi, zapetljana tamna kosa, razmazan ruž. Ovo je najrazbarušenija Jacaranda koju sam uspio upoznati u ovo kratko vrijeme koliko je znam.

"Kasnije," Cab je suzdržano mahnuo svojim debeljuškastim rukama. "Želim se još malo poigrati rasvjetom. Uzmite si 5 minuta."

Zahvalno sam se povukao iza linije kamera. Srce mi je još uvijek lupalo u grudima, kao mucanje motora u autu. Scene ljubljenja mi nikad nisu bile problem, sve do večeras. Moja glava se nije vrtjela oko glume, osjećao sam se čudno, iako sam uspješno odigrao sve Salvestrove nervozne pokrete kao satni mehanizam.

Salvestrov i Eadlyinin prvi poljubac odvijao se ispred trgovine pločama u 23. ulici, gdje su se prvi put upoznali. Iznajmili smo mjesto za večeras i cijela ulica je bila zatvorena zbog blagodati ovog snimanja.

Zvijezde su sjale iznad nebodera, kao milijun srebrnih novčića, i podsjetio sam se na olujnu noć kada sam sjedio u uličici, pijan, krvav i strgan. Nepogrešivo, pomislio sam na Kaatrin, zelenih očiju i šokiranog izgleda kada je ušla pod bazen ulične rasvjete, bubamare na njenoj pidžami i zubi čvrsto stisnuti u njenu donju usnicu. Ta noć mi je tek sada postala stvarna. To više nije bio san, nego sirov i budan podsjetnik da nisam super biće. Još sam uvijek mogao osjećati bol. To je nešto čega se nisam htio sjetiti. 

Protresao sam glavom kako bih se riješio uspomene, povivši ramena od hladnoće. Izgled snijega bio je lijep. Zbog cijele svoje oštrine, zima je i dalje donosila udobne uspomene gledanja padajućeg snijega iz sigurnosti hotelske sobe.

Druga strana ceste bila je tamna i čista bez glumaca i ekipe, pa sam krenuo tamo, nadajući se kako ću uhvatiti malo slobodnog vremena kako bih uokvirio misli. Barack danas nije bio na setu, pokušavao je biti rijedak ako je znao da će Jacaranda biti ovdje. Zamislio sam da je negdje vani u gradu, možda se našao sa Kaatrin i Macey i možda su se bacili u shopping. Zbog nekog razloga, mentalna slika njih u shoppingu natjerala me da se nasmijem.

Nisam primijetio da me Jacaranda slijedila dok nisam osjetio uporan ubod prsta između lopatica. 

"Oprosti," izbrbljala je, prije nego što sam se uopće okrenuo. "Samo je izletilo, ne znam o čemu sam razmišljala. Nakon poljupca, vidjela sam te, i samo sam...zaboravila sam da glumim."

Na jedan trenutak, razmišljao sam o čemu k vragu ona govori, zatim sam se sjetio izgleda njenog lica nakon što je moje ime prošlo njenim usnama. Inače bih rekao nešto pametno, imam taj efekt nad ženama, nije se tome moglo pomoći ali nisam bio raspoložen.

Zvijezde padaliceTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon