Zvijezde padalice

14. Ne bljesne mjesec

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese

-- Kaatrin --

Bilo je katastrofa.

Jedina stvar koju sam Edinu rekla da ne spominje bio je poljubac. Htjela sam to iznijeti Raa najnježnije što sam mogla, možda nakon odlaska u njegovu najdražu trgovinu knjigama, ali sada je taj plan bio uništen. Zbog nekog muškog, drugosvjetnog razloga Edin je sebi dao do znanja da to mora izbrbljati.

Zapravo, još uvijek je pričao, gledajući kako Raa poprima bolesnu zelenu boju.

"Ne razumijem," Raa je razmijenio svoj osuđujući pogled između nas dvoje. "Zašto si poljubio moju curu?" 

"Bio sam pijan i tvoja cura je lijepa," jednostavno je rekao. "Spoji te točke."

Edin je bio disproporcionalno ljut, kao da je iznosio svoj slučaj nepravednom inspektoru a ne razgovarao s mojim dečkom.

Prsti moje desne ruke tapkali su po stolu u intervalima, jagodice su lupkale tamo gdje bi trebale biti tipke. Laki, brzi pokreti. To je nešto što sam radila kada su stvari postale previše: mogla sam kontrolirati prste iako nisam mogla kontrolirati situaciju. Tap, tap, tap. 

Edinov prsten je još uvijek bio tamo, tanak i ugljeno crn, nisam ga skinula otkad mi ga je dao. Tap, tap, tap. Tap, tap, tap. 

Negdje sam izgubila dio razgovora zato što je sad Raa govorio, "Znaš, smiješno je koliko često oštar jezik osobe koja govori prereže vlastiti grkljan." 

Edinove oči su zasvjetlucale. "Jel to prijetnja?"

Lupila sam rukom po stolu, čaše su se zatresle i posloženi jelovnici su se srušili. 

"Začepite," rekla sam. "Kakav god muževni natječaj imate, ovo mora prestati. Možemo li se barem pokušati pretvarati da smo odrasli?"

Raa je gledao kroz prozor, a Edin je prekrižio ruke na prsima.

Ljutito, zgrabila sam Edina za ruku i kao da je to očekivao, dopustio mi je da ga odvučem sa stolice bez da je progovorio.

"Moram razgovarati s njim," rekla sam. "Vratit ćemo se."

Raa, očito izostavljen, mahnuo je rukom kao da govori, Ne zanima me kud idete. 

Vodeći Edina za rukav kaputa, izašla sam iz malog kafića. Ljudi su prolazili pokraj nas kao voda pokraj kamenja, pa sam ga gurnula u prolaz pokraj zgrade kako bi se maknuli s puta. Kao i svi prolazi u New Yorku, smrdjelo je na metal i smeće.

"Šta radiš? Jedva da je prošlo 15 minuta i ti se već svađaš s njim! Dala sam ti jedan zadatak," rekla sam. "Jednu, jednostavnu uputu: nemoj pričati o poljupcu." 

Edin je brzo slegnuo ramenima. "Mislio sam da će biti bolje ako mu zajedno kažemo."

"Lažljivče," piknula sam ga oštrim prstom u prsa i on se iznenađeno povukao, sudarivši se sa zidom. "Opet radiš onu stvar, zar ne?"

"Koju stvar?" Edin je nevino upitao.

Izgubivši riječi, gledala sam ga. Mogao je biti tako iritantan i to je znao.

Zašto svi muškarci u mom životu donose glupe odluke? Prvo Edin sa poljupcem, zatim Raa s mojim mobitelom, i sada opet Edin sa poljupcem. 

"Samo zato što Raa možda očekuje da si neka glupa injekcija, to ne znači da to moraš i bit. Znam te bolje od toga, Edine. Možeš biti smiješan i sladak kada to želiš," rekla sam, pomalo se srameći. Šta je to bilo? "Obećaj mi da ćeš prestati s tim glumljenjem filmske zvijezde. Moram ovo popraviti."