~Posijećuje me samo tata~

947 52 0
                                    

Već sam drugi dan ovdje i nitko mi ne govori što je sa mnom. Vid mi se počeo polako vraćati. Jax je ušao u sobu, a ja sam ga promatrala pogledom punim mržnje i straha. Gledao me hladnim pogledom držao je ruke u džepovima i sjeo pored mene.

"Kako si Jenn?"-upitao je i dalje me ravnodušno promatrajući.

Nisam mu odgovorila, gledala sam u jednu zamišljenu točku na zidu ni ne trudeći se odgovoriti mu.

"Jennifer pitao sam te nešto!"-polako je gubio razum.

Tišina.

"Jennifer! Mogao sam te ubiti u šumi, nisam!! Ne tjeraj me da to sada napravim!"

Pogledala sam ga razgoračenih očiju.-"Znaš što? Nisam dobro, nisam!! Bila sam na samrti, zašto me nisi ubio? Ha? Zašto?!"

"Jenn ne pričaj gluposti!"-zarežao je.

"Zašto što ćeš napraviti? Ubiti me?"-njegove oči su postale crne, ali ipak su popustile i počele se vraćati u prethodnu boju.

"Jenn ne pravi se glupa jer znam da nisi, ti si pametna samo se praviš."-rekao je i hladno me pogledao.-"Samo mi odgovaraj na pitanja koja ti postavljam i nemoj me ljutiti."-rekao je ne mijenjajući izraz lica.-"Boli li te što?"

"Da, boli me vrat, boli me život; i želim umrijeti. Sljedeće pitanje."

"Jenn!"-prekorio me.

"Pa što sad?! Pitao si iskreno sam ti odgovorila."

"Kada ti se vratio vid?"-upitao je.

"Danas, u 4:30 ujutro. To ti je dosta ne želim razgovarati s tobom niti ikim od vas osim Kylea ikad više."

Samo me živčano pogledao i izašao. Odmah poslije njega u sobu je ušao Kyle.

"Hey."-rekao je i čim me vidio pritrčao krevetu.-"Kako si?!"-upitao je i stavio ruku na moje rame na što sam se trgnula i spustila njegovu ruku u svoju.

"Ma, d-dobro sam. Samo me vrati kući, molim te!"-zacviljela sam, a on me tužno pogledao.

"Naravno."-rekao je i pomogao mi da se ustanem, jer uopće nisam mogla stajati na nogama.

Polako me uzeo u ruke i nasmijao se

"Prelagana si za čovjeka."-rekao je i htio otvoriti vrata, ali otvorio ih je njegov tata.

"Što ti to izvodiš?!"-upitao je.

"Ona želi i mora ići kući ."

"Ne smije, i ne mora."

"Zašto ne? Ako ostane ovdje nije sigurna od Jaxa."

"Nema dovoljno snage za povratak."

"Ali mora vidjeti obitelj!"

"Što se toga tiče, samo njen tata zna za nas, tako da samo njega može viđati dok je tu. I on će morati dolaziti ovdje."

"Kako će doći? Ako ide normalnim putem privući će pozornost i izazvati sumnjičavost."

"Doći će s druge strane, tamo odavno postoji put, ako ju želi vidjeti ići će tim putem."-rekao je i izašao, a Kyleu su se oči zasivile i spustio me na krevet te sjeo pored mene.

Stavila sam glavu u ruke i zaplakala, tiho i nečujno.

"Jennifer, tako mi je žao!"-rekao je, i htio maknuti moje ruke s mog lica.

"Nemoj, sve je u redu samo budi tiho."-rekla sam drhtavim uznemirenim glasom.

"Molim te nemoj plakati!"-rekao je, a njegove oči su poprimile boju metala.

"Kyle! Vrati svoje oči u normalu i smiri se."-nisam htjela gledati to da su mu oči sive zbog mene.

"Ne mogu, moje oči su takve zbog raspoloženja ne mogu ih promijeniti."

"E pa onda postani sretan ili nešto, ne želim gledati tvoje sive oči koje su takve zbog mene."-rekla sam, a on je uzdahnuo.

A/N Vote and coment!💋💝

BastardWhere stories live. Discover now