Bastard

~Imena~

9 mjeseci poslije

Jennifer P.O.V.

23.2. Sjedim u krevetu i držim svoju kćer i svog sina u rukama.

"Kako ćemo ih nazvati?"-upitala sam osmijehujući se svojoj djeci.

"Ne znam."-prošaptao je Jax koji je sjedio pored mene zainteresirano ih promatrajući.-"Želim da im ti daš imena."-prošaptao je oprezno dotaknuvši smotuljak u plavoj dekici kojeg sam držala na desnoj ruci.

"Njega želim nazvati po tebi, želim da se zove Jaxon."-rekla sam i nasmiješila se tom malenom čudu.

"Jennifer, mislim da..."

"Ne! Biti će Jaxon, to ime je prekrasno, a uostalom pristaje mu."-rekla sam na što je Jax uzdahnuo.

"U redu, neka bude Jaxon."-uzvratio mi je i nasmiješio se Jaxonu koji se promeškoljio.

"Ti daj njoj ime."-rekla sam na što se nasmijao.

"Oduvijek mi se sviđalo ime Sienna."-rekao je prstima nježno dotaknuvši njenu tamnu kosicu.-"Može li biti Sienna?"-upitao je na što sam kimnula.

"Sienna i Jaxon."-rekla sam zamišljeno.

"Smijem li ju pridržati?"-upitao je nesigurno me pogledavši.

"Naravno, Jax pa ona je i tvoja kćer. Smiješ ih držati oboje."-rekla sam, ali on je odlučio prvo u ruke uzeti nju.

"Hey Sienna."-prošaptao je smiješeći se.

Nježno joj je dotaknuo nos na što se ona promeškoljila. Držao ju je još neko vrijeme, a zatim ju spustio natrag u moje naručje. Uzeo je Jaxona u ruke i prvo ga zainteresirano gledao, a zatim mu prošaptao:

"Hej Jaxone, ja sam tvoj tata."-prošaptao je i slabašno se osmijehnuo.

Polagano ga je njihao na rukama i smiješio mu se. Zatim je zastao duboko uzdahnuvši.

"Mislim da vas ne zaslužujem."-rekao je i ustao se s kreveta na što sam ga uplašeno pogledala.

"K-kako to misliš?"-promucala sam.

"Gle, napravio sam ti toliko sranja u cijelom tvom životu. Bio sam gad samo zato jer me nisi voljela. Ne znam, mislim da nisam zaslužio njih dvoje, a ni tebe."-rekao je i spustio pogled na pod.-"Neću biti dobar tata, nemam apsolutno nikakvog iskustva s djecom. Mrzila si me toliko puta i zaslužio sam to. Želiš li stvarno da odgajam tu djecu s tobom? Želiš li stvarno da im budem tata?"-upitao me očajnih tamno sivih očiju.

Pozorno sam slušala svaku riječ koju je uputio prema meni. Progutala sam knedlu i oblizala suhe usnice.

"Naravno da želim da ih odgajaš sa mnom i naravno da želim da im budeš tata, i da ne želim nemoguće je to promjeniti. Jax volim te, volim ovu djecu i samo želim da ostanemo obitelj."-rekla sam i ustala se.

"Jenn, ne smiješ ustajati!"-upozorio me no zagrlila sam ga.

To je bio nekakav blesav zagrljaj jer smo oboje držali jedno dijete na rukama. Poljubio me u glavu i pomazio me po leđima. Medicinska sestra je otvorila vrata od sobe i prišla nam. Bilo je vrijeme da ih odvedu da se odmore.

"Moram ih odvesti u drugu sobu da odspavaju."-rekla je.

Jax se munjevitom brzinom okrenuo prema meni i zaštitnički privio Jaxona na prsa.

"Ne! Ne možete uzeti našu djecu!"-zarežao je na što sam mu rukom nježno dotaknula nadlakticu.

"Jax, samo će ih odvesti na spavanje, vratit će ih natrag."-rekla sam, a on je spustio pogled na njih dvoje.

Jedan trenutak ih je promatrao, a zatim medicinskoj sestri u ruke predao Jaxona kao i ja Siennu. Medicinska sestra nam je kimnula i izašla na što sam se ja  vratila u krevet, a Jax je sjeo pored mene.

"Jesi dobro?"-upitao je i dalje gledajući prema vratima.

"Jesam."-prošaptala sam i pomazila ga po obrazu.-"Zašto si toliko zabrinut?"-upitala sam.

Slegnuo je ramenima.-"Ako tata ne prizna da sam ja princ i ne dopusti mi da živim u dvorcu... ne znam gdje ćemo živjeti."-prošaptao je i spustio pogled.-"Nisam dobar u ovoj ulozi."-promrmljao je na što su mu se oči zatamnile, a on je odmahnuo glavom.

"Jax..."-pokušala sam no prekinuo me.

"Ne! Nemoj me tješiti! Grozan sam, nemam pojma gdje ćemo živjeti ako nas onaj kreten ne pusti u dvorac."-uzdahnuo je i rukama prekrio lice.

"Jax, nešto ćemo smisliti, nemoj odmah sve tako shvaćati."-rekla sam i povukla ga u zagrljaj.-"Bit ćemo u redu."-prošaptala sam odmičući šiške s njegova lica.

"Jenn, nisam siguran da ću moći sve ovo."-prošaptao je razočarano.

"Moći ćeš, vjerujem u tebe. U redu?"-upitala sam, a on me nekako nesigurno pogledao.

"Da, ali..."-započeo je.

"Nema ali, jasno?"-upitala sam.

Kimnuo je i poljubio me u obraz oslonivši glavu na moje rame.

A/N Vote and coment!