Bastard

~Molim?!~

Jennifer me uplašeno gledala.

"Ne dam mu svoju djecu."-prošaptala je promuklim glasom.

"Predaj mu ih jedno po jedno samo da ih vidi."-rekao sam i značajno ju pogledao.-"Neće im nauditi, vjeruj mi."-prošaptao sam nakon čega joj je donja usnica zadrhtala, predala je prvo Siennu.

Primio ju je u ruke i znatiželjno ju promatrao. Na Sienninom licu se jasno vidjeo strah iako nije imala pojma tko ju drži. Nekoliko minuta poslije spustio je Siennu u moje natučje i uzeo Jaxona. Gledao ga je nekoliko minuta, a zatim se nasmijao.

"Mali je isti kao ti."-rekao je pomalo nezadovoljno odmahnuvši glavom.

Predao sam Siennu Jennifer i istrgnuo tati Jaxona iz ruku.

"Što si htio proglasiti?"-procijedio sam, nakon njegove sljedeće rečenice šok me zapljusnuo popu iznenadnog vala ledene vode.

"Na današnji dan, službeno proglašavam Jaxa princom i mojim prvim nasljednikom."-rekao je na što sam samo nastavio blijedo zuriti u njega.

U prostoriji se začulo komešanje i poneki uzdah. Zatim se prostorijom prolomio glasan pljesak. Ja sam samo blijedo zurio u njega. Imao je bezizražajan izraz lica, koji vrag, zašto odjednom mijenja mišljenje? Bez riječi sam predao Jaxona Jennifer i krenuo izaći kad me ona pozvala, nisam se obazirao, izašao sam van iz dvorane i popeo se uz stubište. Sjeo sam na pod i leđa naslonio na hladan zid. Sklopio sam oči i duboko udahnuo. Moram biti negdje u miru i razmisliti. Naravno, to je ovdje nemoguće. Tata se za sekundu stvorio ispred mene i prijeteći me pogledao.

"Zašto si izjurio onako? Napravio sam ono što si čekao cijeli svoj jebeni život, a sada si izjurio i osramotio me pred cjelom obitelji. Plus ostavio si svoju curu koja je upravo postala princeza samu tamo!"-zarežao je i zgrabio me za ruku osovivši me na noge.

"Zašto si to napravio?"-upitao sam ga.

"Što to?"-upitao je nešto blaže pustivši moju ruku.

"Zašto si me proglasio princem baš sada? Sad kad imam obitelj?"-upitao sam dok su se u meni mješali umor i znatiželja.

"Jer cijeli tvoj život nisi imao oca kakvog si trebao. Mrzio si me do srži, mrziš me i sada. Nisam bio u redu prema tebi, ponašao sam se kao da si ti kriv za sve, a svi znamo da nisi."-govorio je dok sam ga ja slušao ne vjerujući što čujem.-"Radio sam to jer ni ja nisam imao oca kakvog sam trebao imati. I on je mene tukao bez razloga, mrzio me i prezirao više od ikoga. Mrzio sam te jer si treće dijete isto kao što sam ja. Kad sam saznao da želiš vezu s Jennifer, to je bio vrh svega. Nisam mogao dopustiti da budeš u vezi s ljudskim bićem. Spavao si s njih hrpu, nisam glup, sve mi je to jasno. Ali čovjek, to je bilo previše, toliko si mi pao u očima da sam poželio da oboje samo nestanete. Želio sam vlastitog sina mrtvog jer je bio slab na  ljudsko biće."-rekao je odmahnuvši glavom.

Zurio sam u njega ne znajući što da kažem, bio sam zaprepašten.

"Treba mi neko vrijeme da razmislim o svemu."-rekao sam na što je kimnuo.

"U redu, ali sada barem znaš da si ovdje uvijek dobro došao."-rekao je i okrenuo se nestavši na stubištu.

Nedugo nakon toga čuo sam tihe polagane korake te sam na stubištu ugledao Jennifer.

"Hey, mislila sam da možsa želiš razgovarati, zašto si onako otišao?"-upitala je te pokušala umiriti Siennu koja je briznula u plač.-"Molim te smiri se, ne mogu više."-Jennifer je prostenjala ljuljajući Siennu u naručju.

"Ti i ja trebamo vremena za sebe, nasamo."-rekao sam i približio joj se poljubivši ju malo nježnije nego obično.

"Znam, ali to je nemoguće. Uostalom ne želim to napraviti tako maloj djeci, da moraju biti s nekim nepoznatim da bismo mi mogli uživati."-rekla je slegnuvši ramenima.

"Znam da nije u redu, ali umorni smo oboje. Treba nam barem jedan dan u kojem se možemo naspavati i odmarati zajedno. Budimo realni, naši malci su jako nemirni otkad smo stigli."-rekao sam i nježno omotao ruke oko njenog struka.

"Ne znam, možda si u pravu."-promrmljala je te sam uzeo Siennu iz njenog naručja i nasmijao joj se.

"Jesi pričao s tatom?"-upitala je na što sam kimnuo i ukratko joj prepričao naš razgovor.

Slegnuo sam ramenima.-"Tako on kaže."-prošaptao sam.

"Ne znam što bih rekla."-promrmljala je blijedog lica.

Ponovno sam slegnuo ramenima, stojali smo u tišini neko vrijeme, a onda je Jaxon zaplakao te smo krenuli prema sobi.

A/N Vote and coment!
U sljedećem poglavlju je najvjerojatnije kraj priče... 😢