Bastard

~Lijepa kad je ljuta~

Jennifer P.O.V.

Jax me vodi natrag u sobu, bojim ga se. Strašno je ljut, još uvijek ne vjerujem da je on princ.

"Bojiš me se?"-upitao je gledajući ravno ispred sebe ne usporavajući korak.

"Možda."-prošaptala sam.

"Nisam htio tako reagirati. Nemoj me se bojati."-prošaptao je hrapavim glasom i uhvatio me za ruku.

Nisam ništa odgovorila, podignula sam pogled na njegovo lice. Oči su mu bile neodgonetljive boje.

"Što je bilo Jennifer? Zašto me gledaš?"-upitao je skrenuvši svoj hladni pogled na mene.

"Ništa."-prošaptala sam gledajući ispred sebe.

"Nemoj me se bojati."-prošaptao je i zagrlio me, nisam to očekivala.

Blago sam mu uzvratila, a on je provukao ruku kroz moju kosu.

"Lijepa si."-prošapće i poljubi me u vrat.

"Hvala."-promrmljam zbunjeno.

Odmaknuo se od mene te smo nastavili i uskoro stigli u njegovu sobu.

"Jenn; moram piti, žao mi je."-promrmljao je i sjeo pored mene.

Kimnula sam bez riječi i maknula kosu.

"Misliš li da ćeš moći, porezala si se. Hoćeš li moći? Ako ne možeš, možda uspijem izdržati do sutra."

"Ma, u redu je."-prošaptala sam, a on mi se nesigurno približio.

Nježno je zario zube, a ja sam zadrhtala. Mazio me po kosi dok je pio. Izvukao je zube i poljubio me u vrat te oblizao usnice, a ja sam zadrhtala. Kimnuo je u znak zahvale. Legla sam na krevet i zatvorila oči. Osjetila sam Jaxovo hladno tijelo pored sebe.

"Jenn.."-prošaptao je.-"Kada si posljednji put jela?"

Uzdahnula sam.

"Jennifer."-prošaptao je.

"Prekjučer."

"Jesi ti normalna?"-upitao je ljutito.

"Bila sam u kampu za preživljavanje, mogu izdržati."-promrmljala sam.

"Ne možeš, jer ja to ne dopuštam. Dođi."-promrmljao je i ustao se te me poveo za sobom niz hodnik.

Ušli smo u ogromnu prostranu kuhinju veličine vjerojatno nogometnog igrališta. Poveo me u jednu zasebnu prostoriju, te sam sjela za stol.

"Onda.. što bi moja Maca htjela za večeru?"-upitao je s blagim osmijehom.

"Nisam tvoja, i nisam 'maca' mislim da smo to već razjasnili."-rekla sam i namrštila se jer mi je počeo ići na živce.

"Lijepa si mi kad si ljuta."-prošaptao je i zagrlio me s leđa.

Zadrhtala sam.-"Jax, prestani."-promrmljala sam.

Poljubio me u vrat i nasmijao se.

"Što ćeš jesti?"-upitao je.

"Svejedno mi je."-prosiktala sam.

"Lijepa si kad si ljuta, ali nemoj se ljutiti na mene."-prošaptao je i iz ormarića izvadio kruh, marmeladu, razne namaze i još svašta.-"Biraj."-promrmljao je zureći u mene.

"Zašto vi uopće imate ljudsku hranu ovdje?"-upitala sam, a on se osmijehnuo.

"Nisi ti jedino ljudsko biće koje je ovdje ušlo."-prošaptao je.-"Hajde jedi."-promrmljao je i nasmijao se te sjeo pored mene.

Nevoljko sam jela dok me on zabavljeno promatrao. Poludjet ću.

A/N Vote and coment!