~Hvala ti~

869 47 2
                                    

Jennifer P.O.V.

Dosta mi je svega, i jebenih vampira, i moje krvi i ovog dvorca. Dosta mi je, znam da jedva mogu hodati sama, ali riskirati ću. Izašla sam iz sobe i s puno teturanja kretala se niz hodnik. Nije bilo nigdje nikoga, hvala Bogu, već sam došla do izlaza iz dvorca kad se ispred mene stvorio Liam.

"Hej Princezo, što ti radiš ovdje?"-upitao je, samo sam spustila pogled.

Prišao mi je, sledila sam se na mjestu. Znam da je isti kao Jax.

"Idem kući."-promrmljala sam zureći u pod.

Nasmijao se, onako bezobrazno kao Jax.-"Princezo ne ideš ti nikamo."-rekao je i uhvatio me za ruku.-"Jax je izoliran, ti i Kyle više niste zajedno.."-nasmijao se i podigao obje ruke te ih položio na moja ramena.

"Što ti to radiš?"-upitala sam.

"Daj mi priliku."-rekao je i osmijehnuo se pokazujući velike očnjake.

"O čemu ti? Nema šanse, ne želim imati veze s vama. NIKAD VIŠE!"-naglasila sam.

"Želiš, znaš da želiš. Teško nas se odreći kad nas jednom upoznaš."-rekao je.-"Nitko ne mora ni znati da smo zajedno."-promrmljao je.

"Ti nisi normalan."-rekla sam i zaobišla ga te otvorila vrata dvorca.

Izašla sam van, hladni vjetar i snijeg, prekrasno. Vrtjelo mi se pred očima, i nisam mogla vidjeti dobro no nastavila sam se spuštati niz blagu padinu. Njegove ruke su se najednom našle na mom struku. Polako me počeo vući prema dvorcu, usprkos mojem otimanju.

"Liame.."-uzdahnula sam, a on me čvrsto zagrlio.

"Ma daj, jedna prilika."-prošaptao je.

"Liame pusti me! Ne volim te. Samo želim kući."

"Daj, voliš me. Moraš me voljeti! Ja sam vampir!"-zarežao je.

"Miči se."-rekla sam i odgurnula ga od sebe.

"Ne možeš me odbiti, ja sam Jaxov brat!"-povikao je na mene.

Nisam reagirala, samo sam požurila van, ali on me ponovno zgrabio. Ali ovaj puta me bez riječi samo odveo u Jaxovu sobu.

"Promijenit ćeš ti mišljenje samo tako."-zarežao je i izašao iz sobe.

Što je to sa svima njima, sjela sam na pod pored kreveta. A u sobu je ušetao Xavi, sjeo je nasuprot mene.

"Gdje si bila?"-upitao je s uzdahom.

I dalje sam zurila u pod, neću razgovarati.

"Jenn, hajde surađuj."

"Htjela sam otići."-ipak sam progovorila."Liam me uhvatio."-rekla sam i stegnula šake.

"Zašto želiš otići?"-upitao je.

"A zašto bih željela ostati, Jax me stalno traži krv. Vaš tata me mrzi, Liam želi biti sa mnom, a Kyle me ostavio! Zašto Xavi, zašto bih htjela ostati?!"- rekla sam bijesno i ustala se.

Krenula sam izaći iz sobe, ali toliko mi se zavrtjelo da sam gotovo pala. Xavi me uhvatio.

"Jenn moraš.."

"Ja sam Jennifer."-rekla sam prekinuvši ga.

"Moraš ostati ovdje, nisi dobro."

"Ti to ne možeš znati."-rekla sam i otela se od njega te sjela na Jaxov krevet.

"Hoćeš li prestati biti takva ako ih natjeram da dovedu tvog tatu?"-upitao je i upitno me pogledao.

Kimnula sam.

"U redu."-rekao je i izašao.

Već je pao mrak, tata je ušao u sobu pola sata nakon što je Xavi izašao.

"Tata!"-povikala sam i ustala se te nekako jedva došla do njega i zagrlila ga.

"Jesi dobro?"-upitao je i čvrsto me zagrlio.

"Ne, baš i nisam."-promrmljala sam nesvjesna Xavija koji je stajao pored.

"Onda.. To je tvoj dečko?"-upitao je i pogledao Xavija.

Xavi se nasmijao, zatim blago uozbiljio i pogledao u pod.-"Ne gospodine, ja nisam njen dečko."-rekao je i pogledao u mene.

"O, oprosti."-rekao je moj tata, a Xavi je kimnuo i izašao.

"Tako mi je drago da si tu."-rekla sam i zagrlila ga.

A/N Vote and coment!💞💝

BastardWhere stories live. Discover now