~Oh, ne~

570 30 5
                                    

3. Godine poslije

Jennifer P.O.V.

Cijeli moj život srušio se prije dva mjeseca. Moji roditelji kao i moja teta poginuli su u automobilskoj nesreći. Sve to zbog idiota, zbog jedne budale, moj život se srušio. Ostala sam sama s mlađim bratom Jackom, trebali smo završiti u socijalnoj službi. No Liam i Xavi su glumili da su nam u rodu i da će se oni brinuti za nas. Svaki dan nas je posjećivao jedan od njih dvojice jer niti ja niti moj brat nismo baš bili u stanju živjeti. On je imao petnaest, izgubio je roditelje s petnaest! Ja sa osamnaest! To nije pravedno, zbog jednog kretena smo ostali sami.

"Xavi dolazi."-rekao je Jack sjedeći za stolom u kuhinji dok je tipkao po mobitelu.

Kimnula sam i došla do vrata, otključala sam ih i vratila se na kauč. Nekoliko minuta poslije Xavi je ušao u kuću i sjeo pored mene.

"Hey Jennifer, jesi okej?"-upitao je zabrinuto i pozornije me pogledao.

"Jesam, zašto?"-upitala sam.

"Malo si blijeda."-promrmljao je.

"Ah, to.. ja..."-Jack me prekinuo.

"Prije dva dana je imala maturalnu, malo je reći da se vratila pijana."-promrmljao je bacivši kratak pogled s osmijehom na mene.

"Baš ti hvala."-sarkastično promrmljam, a on se podsmijehne.

"Čuj Xavi, nije joj dobro otkad se napila. Povraćala je jutro nakon maturalne, a danas mi se žali da ju boli glava."-rekao je na što me Xavi sumnjičavo pogledao.

"Jenn, možemo li popričati nasamo?"-upitao je Xavi na što sam zbunjeno kimnula i ušla u hodnik s njim.-"S kim si bila na maturalnoj?"-upitao je nervozno.

"Xavi, bila sam pijana..."-promrmljam.

"Molim te, pokušaj se sjetiti."-rekao je na što sam se zamislila.

"Pila sam s ekipom, dečko iz razreda je bio sa mnom, a zatim..."-zastala sam.-"Oh, sranje!"-prosiktala sam.

"Što?"-upitao je.

"Ja... ja sam spavala s Jaxom!"-rekla sam i prekrila usta rukom.

"Molim?!"-zarežao je.-"Isuse Jennifer!"-promrmljao je.

"Bila sam pijana, do sad nisam bila ni svjesna da se to dogodilo. Puno sam popila."-rekla sam na što su mi suze zapekle oči.-"Ne misliš valjda da sam ostala..."-nisam dovršila.

"Da, mislim. Jennifer, ti si u ogromnom sranju. Moraš saznati, ako si trudna, imamo popriličan problem."-rekao je i prešao si rukom preko lica.

"O moj Bože! Ali, Jax više ne želi ništa sa mnom, mrzi me! Sranje, sranje!"-rasplakala sam se i zagrlila Xavija.

"Smiri se Jenn, moram ti ispričati nešto u vezi Jaxa. On te ne mrzi."-prošaptao je i poljubio me u glavu.-"Samo se smiri, sve će biti u redu."-rekao je i mazio me po leđima.

Prestala sam plakati, ali nisam se odmaknula od njega.

"Za tjedan dana bih tek trebala napuniti devetnaest."-zacviljela sam.-"Što da radim Xavi!?"-upitala sam ga.

Spremao se nešto reći, ali Jax je upao u kuću. Začula sam Jacka kako psuje i doziva me. Jax je skočio pred mene i Xavija, uplašeno sam se privila uz Xavija, a on me zagrlio.

"Sad si me odlučila varati s bratom?!"-zarežao je.

"Jax, nemoj molim te! Nismo ništa..."-nisam ni dovršila zgrabio me za ramena i istrgnuo me iz Xavijevog zagrljaja.

Pritisnuo me uza zid.-"Jax nemoj! Preklinjem te!"-plakala sam.

"Kunem ti se da mi nije brat ubio bih i njega!"-režao je na mene s onim divlje crvenim očima i divljačkim stiskom.

"Molim te, samo me zagrlio! Nije mi napravio ništa."-šaptala sam kroz plač.

Šiške su mu pale na oči, počeo je brže disati i približio je zube mom vratu. Xavi ga je pokušavao odgovoriti, derao se na njega i udarao ga, ali Jax nije ni trepnuo. Već me skoro ugrizao,  ali zatim smo začuli mog brata kako viče. Pomaknuo je zastore na prozoru, svijetlost je dohvatila Xavija i opekla ga po šaci, zastenjao je i povukao se u sjenu. Jax se nije obazirao iako mu je cijelo lice bilo izloženo, zgrabio je mog brata za ovratnik i odbacio ga u drugu stranu zida.

"S tobom ću se još obračunati!"-prošaptao mi je pored uha i nestao.

Potrčala sam do prozora i navukla zastore, zatim sam otrčala do svog brata.

"Jesi dobro?"-upitala sam, držao je ruku na svojoj arkadi.

Maknuo je ruku, na njoj je bilo krvi, krv mu je curila iz arkade.

"Sranje.."-promrmljao je i ustao se.

"O moj Bože!"-prošaptala sam.

"U redu sam, ne brini."-prošaptao je i zagrlio me te me pomazio po kosi.

"Ali krvariš!"-rekla sam na što se odmaknuo od mene dotaknuvši si arkadu.

"Površinsko je, bit ću u redu. Trebam samo dezinficirati i staviti nešto na to."-promrmljao je, a Xavi nam je prišao.

"Ja ću ti to srediti."-rekao je kimnuvši prema Jacku.-"Misliš li da si u redu?"-upitao je i znala sam na što misli.

"A-aha."-smeteno sam prošaptala.

Nježno me zagrlio.

A/N Vote and coment... što kažete na poglavlje?

BastardМесто, где живут истории. Откройте их для себя