"New life"

7.4K 191 10
                                    

Stavljam kafu na sto i sedam u neudobnu stolicu. Glava mi pulsira od sinoćne treće smene. Nimalo nije zgodno probuditi se u 3 ujutru i ganjati kriminalce do 6 bez prestanka. Ah sama sam se odlučila na ovo,nemam pravo da se žalim.

"Louisa,možeš li da dodješ?",u kancelariju mi je ušao sheriff.

"Naravno,dolazim za 5 minuta!'',otpila sam gutljaj crne kafe kako bi me kofein barem malo podigao iz mrtvih.

Promigoljila sam glavu kroz velika vrata glavne kancelarije. Tu se skupljamo kada se priprema neka nova akcija.

"Pridružite nam se koleginice!",obratio mi se nadležni koji je rukom pokazivao da sednem.

"Ovako,juče smo dobili dojavu da se jedan od kumova ruske mafije doselio u New York. Na meti nam je već 2 godine,ali svaki put izgubimo sve tragove,očigledno je da imamo posla sa profesionalcem."

"Kakvi poslovi su tačno u pitanju?",Martin se oglasio.

"Ruska mafija je to,ko će im ući u trag?",oglasila se još jedna osoba. Iskreno,izgubila sam interesovanje za akciju. Slušala sam,ali do mozga nije dolazilo.

"Baš tako! Jedino što znamo jeste da ga zovu Crni zmaj! Mislio sam da ovaj slučaj predam gospodjici Clark,ako se slažete?",na spomen mog prezimena sam se trgla. Da li on to želi meni da poveri slučaj? Ovako važan slučaj? Kolege su se složile sa tom idejom.

"Da li ste sigurni da ja to mogu,mislim to je ozbiljan slučaj,a ja sam i dalje početnik?",po prvi put sam se oglasila i tako zadobila pažnju većine.

"Koleginice ja za svojih 30 godina karijere nisam video spretnijeg i pametnijeg agenta FBI-a,a da ne izostavim to da imate samo 23 godine.",reči hvale u ovom poslu je uvek lepo čuti. Ponosno sam se osmehnula i potvrdila kako preduzimam glavnu istragu o Crnom zmaju.

Pokupila sam potrebnu papirologiju i vratila se u kancelariju.

"Da vidimo šta ćemo pronaći o tebi zmaju?",počela sam da istražujem na laptopu na osnovu materijala koji sam  dobila.

Prve informacije zapisala sam u svoj FBI dnevnik.

Osim godina i nekoliko lokacija stanovanja ništa nisam pronašla. Dodatno me zaintrigiralo mesto rodjenja ove osobe. Ričmord. To znači da je ova osoba iz moje generacije. Mada ko zna u koju školu je išao. Sama pomisao na srednju školu natetala je moje telo da se strese.

Otvorila sam prozor. Vazduh mi je bio i suviše potreban. Sklopila sam oči,pokušavajući da stišam emocije. Duboko sam udahnula i vratila se više-satnoj smeni.

   ***

Izlazim iz FBI zgrade i sedam u kola. Vibriranje telefona dodatno me iznerviralo.

"Eej tata!",koliko god meni bilo teško da izgovorim tu reč,znala sam koliko njega činim srećnim. Toliko mi je pomagao,činio je sve kako bih se oporavila,voleo me što mi je tada bilo neophodno!

"Jesi završila sa poslom?"

"Da,upravo sam sela u kola,am da li ti treba nešto?"

"Ovaj,mislio sam da dodješ kod mene na večeru,želeo bih da upoznaš jednu osobu!",da li se on to zaljubio? Jedva sam izdržala da ne puknem u smeh.

"U redu,dolazim za nekih pola sata,okej?"

"Čekam te lepotice!",prekinula sam vezu i skinula zaštitni prsluk.

Krećem ka Menhettnu. Grad sam skoro napamet naučila. Dok sam bila na akademiji uslov za vežbe bio je da se grad ceo zna.

Četvrtak veče. Gužva se sve više i više stvara. Otvaram prozor.

Reči sponzoruše u kolima do mene su me naterale da je u potpunosti slušam.

"Ne razumem zašto nećeš da mi kažeš kako se zoveš?",o Bože. Jebe se i vozi se u kolima sa čovekom kome ni ime ne zna. Na šta su devojke spale.

"Crni zmaj,to mi je ime!",grub muški glas se začuo. Crni zmaj? Naglo sam se okrenula kako bih videla lik muškarca. Nažalost u tom trenutku gužva se razišla i on je stisnuo gas. Jedino sam videla kola,ni tablice nisam zapamtila. Bravo Louisa!

Zaustavljam kola ispred tatine vile. Kada sam završila akademiju tražila sam zaseban stan. I ako se dosta protivio uspela sam da ga ubedim. Za divno čudo imamo veoma lep odnos. Možda nije pravi otac-ćerka odnos ali nam je jako lepo. Mnogo stvari je učinio za mene. Proputovali smo skoro ceo svet,od Japana do Španije. Sve ono što sam oduvek želela od njega sam dobila. Ali i dalje ne mogu da ga prihvatim kao pravog oca. Moje srce zaplenio je tata John i to se nikad neće promeniti.

Pre nego što sam pozvonila poslala sam poruku sheriffu o onome što se desilo na putu. Možda nas auto može dovesti do njega.

"Evo moje princeze!",glasno je povikao tata sa širokim osmehom na licu.

"Ćao tata! Nadam se da ne kasnim?",nasmešio se i rukom me ispratio ka trprzariji. Za stolom je sedela veoma lepa žena u ranim četrdesetim godinama. Na licu je imala veoma prijatan osmeh.

"Dobro veče,ja sam Louisa!",predstavila sam se i pružila ruku.

Ustala je sa stolice i uzvratila pozdrav. "Drago mi je Louisa,ja sam Veronika!",prijatnim glasom mi se obratila.

Ubrzo je prostor ispunila veoma prijatna atmosfera. Uz večeru tekao je veoma prijatan razgovor.

"Ti radiš u policiji,ako se ne varam?"

"Radim kao FBI agent,ali sam prvo radila u policiji!"

"Da li je to težak posao za jednu ženu? Mislim biti naoružan svaki dan,pratiti razne mafijaše,to je veoma opasno?!",Ivan je upao u reč pre nego što sam uspela da progovorim.

"I ja sam isto to pričao,mogla je upisati bilo šta,ali njena želja je bila ogromna pa nisam želeo da joj stajem na put!"

"Oduvek sam želela ovo i znala sam u šta se upuštam. Volim svoj posao i biće mi drago sutra da poginem braneći svoju državu i narod od kriminalaca!",zapušila sam usta i njoj i Ivanu. Nisam želela da budem neljubazna ali niko ne može da mi sudi zbog mog izbora. Shvatili su da ne želim više da pričam o mom poslu pa su ubrzo promenili temu.

Oglasio se telefon u znak da mi je stigla poruka. Jedan od mojih kolega rekao je da hitno dodjem u stanicu.

Izvinila sam se Ivanu i Veroniki što moram da ih napustim ali dužnost zove.

***

Ulazim u kancelariju i u njoj zatičem Martina i Tylera.

"Imate nešto novo?",pitala sam ih dolazeći do stola.

"Da,nismo ni slutili koliko ćemo brzo napredovati. Pronašli smo par devojki koje su imale odnose sa Zmajem,na osnovu toga možemo da zaključimo po kakvim se mestima kreće!"

"Želite da privedete te devojke?"

"Nemamo ovlašćenje ze to,ali ti imaš mogućnost da odeš i da popričaš sa njima,ipak ste vi žene!",blenula sam u njih.

"Treba da odem u neki striptiz klub da bi ih našla?",zgroženo sam rekla na šta su oni počeli da se smeju.

"Nisu striptiz klubovi,to su obični klubovi po kojim se takvi ljudi kreću! Pa Louisa pripremi se za subotu,ideš u izlazak!",sa osmehom je Martin izdeklamovao svoj zamišljen plan dok ja i dalje nisam bila pri toj ideji...







Priča se nastavlja. Nadam se da ćete uživati i u ovom drugom delu.
🖤💖🖤











•Demoni prošlosti•(Illusion- 2.season)Tahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon